Mozaik

Uhvati film, program koji pomiče granice ali ne uspijeva impresionirati Rijeku?

Uhvati film, program koji pomiče granice ali ne uspijeva impresionirati Rijeku?

Proteklog vikenda je u Rijeci Udruga Spirit održala svoj već tradicionalni međunarodni filmski Festival UHVATI FILM. Tijekom proteklih godina taj je neobični festival jako brzo rastao, uz veliki trud organizatora, članova Spirita i njihovih partnera Parnas iz Novog Sada (čiji je U.F. matični projekt) prezentiran je u pedesetak gradova kroz nekoliko država, a od ove godine u samu organizaciju Festivala priključile su se još dvije države, sa dva grada partnera (Banja Luka i Kotor) , pa ih sad ima ukupno četiri. Zvuči respektabilno? Ipak, nedovoljno da impresionira Rijeku, kao ni činjenica da su akteri tih odličnih filmova osobe sa invaliditetom, a pritom i činjenica da smo vidjeli zapanjujuće dobre uratke, vrhunskih produkcija.
Prvi dan, u subotu 3.11. Spirit je pomakao program iz Art kina gdje se već nekoliko godina dešava, u prostor Joge na Pećinama, kako bi omogućio gostima Plesnoj grupi Magija (većina članova su osobe sa invaliditetom) da ima više prostora za svoj nastup. I to je u biti bio pun pogodak, atmosfera je bila super i brojna zadovoljna publika bila je oduševljena. Iako je slijedeći dan najavljen kao kontakt sa autorima filmova, i zaista su bili prisutni filmaši iz Sarajeva i Ljubljane, publika se odazvala u puno manjem broju. Ipak, program je bio na odličnoj izvedbenoj razini, a gosti odabrani idealno jer se razgovor prisutne publike s njima otegao i bio vrlo konstruktivan i zanimljiv, do te mjere da se filmski program morao kratiti (nismo vidjeli sve najavljene filmove).
Slično je prošao i dan kasnije, ponedjeljak, nagrađeni filmovi, odlična atmosfera ali premalo posjetitelja za ovaj nivo programa. Odgovore je dala sama publika na licu mjesta, kao i organizatori.

RD: ovo je odličan program i sama vrlo zadovoljna publika u više navrata kroz razgovor između filmova čudila se da nema više posjetitelja, da li je riječ o pogrešno odabranom danu?

Denis Pilepić (voditelj Spirita): Vjerojatno je jednim dijelom to razlog, ali mi nemamo mogućnost biranja dana, ART kino nam ustupi dane koji oni misle da su pogodni. Obično to bude ponedjeljak, u ovom slučaju, evo, i nedjelja. Koji je kriterij zaista ne znam. Ove smo godine iz toga, i iz drugih razloga odlučili dopuniti dan više i zakazati subotu na drugom mjestu. To se pokazalo dobro.

RD: Je su li ti drugi razlozi oni koji su se čuli iz publike u komentarima? Gospođica u kolicima je izjavila kako postoji tihi bojkot ovog programa (ili samog Kina) od strane osoba sa invaliditetom jer je kino nedostupno na ulazu? Ima puno stepenica, a nema rampe.

D.P.: Točno, i slažem se sa Tamarom, upozoravao sam na to Grad kad nas je prebacio iz HKD gdje je ovaj program začet prije nekoliko godina, u ART jer je ovo, kao, filmski program. Ljudi se žele osjećati kao ljudi, kako je rekla Tamara, a ne da ih nosaju kao vreće po stepenicama Art-kina, osim toga parking je ovdje za iskrcavanja slabije pokretnih osoba više kompliciran od iskrcavanja na Normandiju. Nažalost, taj naš upit se nije riješio, pa smo na svoju ruku testirali dodatni program u subotu u Jogi na pećinama. Tamo je bilo puno veći broj prisutnih i veliki broj osoba sa invaliditetom. Postavljanje programa koji je upravo začet od osoba sa invaliditetom, iako ovo nije program isključivo za njih, u prostor koji je teže dostupan je svojevrsni autogol i šalje se prilično loša poruka u javnost, iako se u biti na papiru u Rijeci prilično investira u status osoba sa invaliditetom. Ipak, novac ne rješava sve. Često je bolji osjećaj za stvarnost.

RD: Gost iz Ljubljane rekao je da se ovo kod njih ne može desiti, i čak da bi osobe iz udruga koje se nisu potrudile reagirati i dostaviti rampu kod njih bile odmah opozvane.

D.P: Ne znam što reći, CDP udruga obično donese skalamobile, ovog puta se nisu odazvali Art-kinu na poziv. Vjerojatno je bio neki šum u kanalima 😉 Ipak, volio bih da pričamo o samom programu, a ne o problemima, jer probleme ćemo riješiti, ako ne odgovorni, onda mi kao organizatori programa, zato smo napravili ovaj test sa drugim prostorom, iako je takva produkcija kompliciranija i skuplja, nego Art-kino. Pritom moram napomenuti kako je tehnički gledano suradnja sa Art-kinom bila super, uvjeti za rad su dobri, osoblje ljubazno, jedino nismo bili sretni s tim danom u tjednu, ipak prošle godine smo isto u ponedjeljak uspjeli doći do sto posjetitelja. Razlog je bio promocija riječkog filmića u sklopu Festa.

RD.: Da li je to put kojim će Festival ići u budućnosti?
D.P: Produkcija naših uradaka nije ništa novo, i mi i Novosađani imamo svoje filmove i naravno da je uradak koji „igra na domaćem terenu” privlačan ljudima, imamo mi i ove godine film koji je još u montaži, ipak proces Festa je jasan, Natječaj je na nivou svijeta, zaprimimo oko 700 filmova iz 40tak država, i naš međunarodni žiri odabere dvadesetak zaista vrhunskih uradaka, u što ste se mogli uvjeriti. Ne mogu uvijek ugurati „naš” film ako nije prošao proces natječaja.

RD: Uistinu, kvaliteta filmova koje smo vidjeli je zapanjujuća, teško je i očekivati da se to može pratiti. Oduševljeni smo Japanskim, Španjolsko talijanskim, ali i drugim filmovima.

D.P: Tako je, tehnički gledano to nije doseg ni nekih puno jačih hrvatskih produkcija od naše, iako tehnika finalno nije glavni uvjet, vidjeli ste i nekoliko tehnički inferiornijih filmova sa izuzetno jakim porukama, nije sve u dobroj kameri. Naš žiri radi jako dobar posao, to potvrđuju reakcije publike. A one su svugdje vrlo pohvalne. To se vidi i po našem širenju zadnjih godina.

RD: Pogledavši većinu filmova možemo ponoviti riječi vaših gostiju iz Ljubljane i Sarajeva da je ovo najjači Fest na kojem su bili po mnogo čemu. Veliki kompliment kad dolazi od čovjeka koji je osvojio Gran Prix Dubrovnika i druge nagrade, te radi 30 godina u medijima. Ipak, da se vratimo na odnos Rijeke, bojkot dijela publike nije jedino što vas je dočekalo ove godine? Na prezentaciji koju ste upriličili u Gradskoj Vijećnici prije nekoliko dana nije bilo odaziva službi i ciljanih djelatnika.

D.P: zaista mi nije jasno zašto se to desilo, od svih koji su prisustvovali prezentaciji, baš nijedan nije bio iz odjela školstva, zdravstva, ali ni kulture koja nam je pokrovitelj. Mogu razumjeti da smo možda „pogriješili dan”, ali čovjek bi očekivao bar odgovor „oprostite, ne možemo doći” i neki kontra prijedlog, tako naime funkcioniramo s drugim gradovima. U Zagrebu su nam na prezentaciji bili iz Zdravstva i Kulture iz Grada, ali i Ministarstva, pri čemu unaprijed ispune prijavnicu i rezerviraju svoje mjesto, jednako tako su nas prihvatili iz zagrebačkog Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta kao stalne partnere i nekoliko puta godišnje održavamo projekcije sa razgovorima na dogovorene teme za njihove studente. Osim toga nastupamo i po srednjim školama na poziv ravnatelja, Rijeka, Osijek, Lošinj, Krk, Čabar, Pula, samo su neki gradovi u kojima su zatražili da se ovaj program održi za učenike, i reakcije su izuzetno dobre. Naši partneri to isto rade u drugim državama. Zaista me čudi gdje smo u Rijeci zapeli.

RD: hoće li se ovo negativno odraziti na nastavak vašeg rada na Festivalu?

D.P: Što se tiče Rijeke UHVATI FILM od ove godine definitivno više neće biti isti, vidjeli smo neke prepreke i neke pogrešne stvari ćemo ispraviti, kako će se to odraziti u postavljanju slijedeće godine, naravno da za sad ne mogu znati. Treba odraditi još nekoliko zakazanih termina u drugim gradovima do kraja ove godine i onda napraviti evaluaciju. Ne smatram ovo velikim porazom. Publika koja je bila, a ukupno je prošlo stotinjak ljudi u tri dana, iako sam očekivao više, je vrlo zadovoljna. Prvi put smo imali nastup plesne grupe osoba sa invaliditetom, i prvi puta smo imali goste iz drugih država. Smatram to ogromnim korakom naprijed. Imali smo 3 termina na Kanal Ri, snimke emisija smo, uz dozvolu TVa, stavili na naše web stranice za daljnju promociju, neki su nas ljudi iz publike već kontaktirali za druge gradove, Ratko, gost iz Ljubljane je zainteresiran da se sve desi i u Sloveniji, dakle, to što je nekog omela kiša da prisustvuje programu ili mu žena nije dala večeru pa je bio bez snage da dođe na prezentaciju u Rijeci, ne vidim zašto bi potreslo Festival koji ima 4 organizatorska grada u 4 države, i u tim državama retrospektive u još po desetak gradova. Naš napredak vidim na bar nekoliko mogućih smjerova. Naravno, uvijek ostaje onaj žal da nisi prorok u svom gradu. Ipak, kako smo dosada uvijek dobro prošli na otocima, u Krku i Lošinju je bilo puno kino, po stotinjak ljudi, ostaje da vidimo možemo li nekad protegnuti Festival na najveći hrvatski otok – Irsku ;-)))

Midas

Click to add a comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Mozaik

More in Mozaik

„Istria nobilissima“ (Plemenita Istra), veliki uspjeh riječkih umjetnika

spDecember 15, 2018

VIDEO: Time Out o Adventu u Rijeci

spDecember 14, 2018

Zbog kvara na grijanju otkazani programi u HNK Zajc

spDecember 14, 2018

Rijeka Advent: Gdje preko vikenda?

spDecember 13, 2018

Lista za Rijeku: Romolo Venucci zaslužuje gradski muzej

spDecember 13, 2018

‘Ljudi za ljude’: Sandi i Saša u subotu skupljaju slatkiše i poklone za braću bez roditelja!

spDecember 12, 2018

Festival kratkih filmova iz cijelog svijeta na 49. KRAF-u 2018. – Rijeka

spDecember 11, 2018

Noć HNK Rijeka: Rijeka je način života!

spDecember 11, 2018

Festival čokolade oduševio više od 10 tisuća posjetitelja

spDecember 9, 2018

Copyright © 2017 Rijeka danas.