U riječkom Tunelu 27.4.2017. u 21.00h otvorit će se izložba kontroverznog punk performera, filozofa i umjetnika koji nas je već više puta šokirao svojim osebujnim egzistencijalnim temama, Darka Brajkovića Đepeta Njapa.
Ovaj put nakon nekoliko ovakvih izložbi u Istri, autora ART Avangard gallery dovodi u Rijeku.
To je već treća izložba u organizaciji ART Avangard Platforme koja obuhvaća galerijsko, knjižno te rock i medijsko djelovanje o kojem ćemo pisati uskoro više….
Nadalje u tekstu, možete pročitati recenziju koju je napisao kustos izložbe, Branko Cerovac:
Darko Brajković
Izložba, Tunel, 27.04.2017.
Tekst: Branko Cerovac
Postav: Brajković / Cerovac
FACE:SUDAR LICA I SIROVIH KROMPIRA – KANIBALA
Darko Brajković, rođen u Puli 1986.godine, je istarski umjetnik koji od ranih 2000-ih razvija osebujnu poetiku i metodologiju slikarsko-skulptorsko-performerskog djelovanja, na tragu radikalnih praksi P.Manzonija, T.Gotovca, J.P.Ivančića, A. Brennera, Nove umjetničke prakse i njene baštine od 60-ih nadalje. Brajković ( Đepeto, Njapo … ) redovito kombinira plastički izraz s tekstualnom porukom, komentarom, “pečatima” i performansima, u kojima nije samo lice medij izraza/iskaza već cijelo tijelo, od body – art- do gastro – performansa i složenih akcija koje ponekad prerastu u “dramu”, u živoj, spontanoj interakciji sa zatečenim protagonistima iz okoline. Ovom prigodom, u riječkom klubu “Tunel”, bit će predstavljen odnosno predstavit će se konceptualnom slikarsko – skulptorskom instant – instalacijom u kojoj se suočavaju, “sudaraju” Autorovi radovi iz dvije ( ili više ) slikarskih / skulptorskih faza: slikarski ciklus “Lica” iz 2012. godine, iz kojeg ćemo odabrati i izložiti nekoliko primjera analize žanra portreta / autoportreta, u “srazu” odnosno “napadnuti” od strane jednog ili nekoliko eksponata iz recentnog izložbenog projekta “Egzistencija grize i polako nas žvače” ( 2017. ), u kojemu je sirovi krompir preobražen u metaforu čiste “konzumerističke” agresije. Krompir “po sebi” predstavlja objekt ljudske, isuviše ljudske, potrebe: krompir se grize, žvače, kupuje na “akcijama”, recimo u “Konzumu”; no zahvaljujući imaginaciji i vještoj umjetničkoj ruci, krompir se kao u groznim halucinacijama ili pak reklamnim spotovima transformira u bezlično “lice” reducirano na razjapljene čeljusti. Dakle, krompir se iz objekta pretvara u bezlični ali zubati i proždrljivi “subjekt” kanibalske akcije! A zatečeni promatrač nikako da se odluči hoće li se tom prizoru smijati ili će si ( sebi samome ) prekriti lice rukama, poput djeteta kad gleda “Ptice” ( A.H. ) ili neki drugi horror. Ili pak dokumentarac “Gazda” o “Agro-horroru”. Naime, krompiri – ujedaju.
Putem naoko bezazlenog, “ludičkog”, hedonističkog poigravanja i eksperimentiranja slikarskim sredstvima, postupcima analitičkog, primarnog i postkonceptualističkog slikarstva i skulpture, u kombinaciji s performerskim habitusom i tekstualnim praksama, naš Majstor Đepeto aka Njapo Brajković upućuje na teške “postmarxističke”teme alijenacije, postvarenja, rasapa “subjekta” u doba podivljalog supermarketskog, “korporativnog”,a opet itekako primitivnog, kanibalskog “konzumerizma”; na otuđeni, reificirani, automatizirani “rascijepljeni” subjekt, nesvjesno projiciran u preobilju “robe”, u morbidni, čudovišni “Krompir”, koji pluta u nekakvoj najlonskoj ambalaži punoj vode, uvijek spreman, poput “aliena”, “osmog putnika”, da iskoči iz tog plastičnog “uterusa” i napadne “potrošača” u svrhu brze, fast food – konzumacije.
Branko Cerovac
