Home Najnovije Umro Asim Bukva

Umro Asim Bukva

1060
0

U srijedu, 12. studenoga 2008. preminuo je Asim Bukva, dugogodišnji prvak Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, rijedak talent u kojem su se sretno spajale osobine i kvalitete kompletnog kazališnog umjetnika. Napustio nas je svestrani glumac koji je cjelokupnim svojim opusom neizbrisivo utkan u kulturno biće grada Rijeke, čijem je kazalištu bio odan još od 1957. godine. On je svoje uloge umio izvrsno odglumiti, otplesati, i otpjevati, zbog čega je svoj repertoar suvereno proširio na operetu i mjuzikl, mada je kao pravo područje svog talenta i izraza pronašao dramski teatar.Uvijek scenski upečatljiv i samouvjeren i uvijek drugačiji, majstor transformacije, umio je i iz „malih“ uloga stvoriti blistave minijature, uloge za pamćenje. A imao je nepogrešiv osjećaj za komunikaciju s publikom. Napustio nas je zaljubljenik u kazališnu iluziju i pravi, istinski teatar… Napustio nas je izvrstan umjetnik i izniman čovjek

BIOGRAFIJA

Asim Bukva rođen je u Sarajevu 1932. godine gdje je polazio Glumačku školu. Prvih pet godina svoje glumačke karijere bio je član Kazališta u Sarajevu gdje je nastupao i u ansamblu Drame i u Baletu. Slijedi angažman u Kazalištu u Rijeci, a potom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje ujedno i studira na Akademiji. Sljedeće dvije sezone djeluje u Tuzli, a onda se ponovno vraća u Rijeku, u HNK Ivana pl. Zajca u kojem je djelovao do kraja svoje glumačke karijere. Na gostovanjima zagrebačkog i riječkog Hrvatskog narodnog kazališta i Narodnog pozorišta u Sarajevu obišao je niz europskih kazališnih središta. Tijekom školovanja i aktivnog rada na sceni bio je u klasi i pod okom niza poznatih redateljskih imena s kojima je stvarao svoj glumački izraz (Boro Hanauska, Hino Košćak, Vlado Jablan, Jolanda Đačić, Branko Gavella, Drago Krča, Anđelko Štimac, Leo Tomašić, Vlado Vukmirović, Georgij Paro, Nino Mangano. Gotovo je cijeli svoj životni i umjetnički vijek posvetio riječkome glumištu, iz kojega je početkom 1990. godine otišao u mirovinu. Unatoč tome, i dalje je bio aktivan u kazališnim projektima kao jedna od nezaobilaznih glumačkih osobnosti i kao nosilac dramskog repertoara. Prvi scenski nastup bilježi kao osamnaestogodišnji učenik Dramske škole baletskog odsjeka u svome rodnom gradu Sarajevu god. 1950. u Papandopulovu baletu „Žetva“, da bi otada pa do kraja svoje karijere izvanredno interpretirao više od stotinu i trideset uloga u kazalištima Sarajeva, Tuzle, Zagreba i Rijeke. Započevši svoj umjetnički put kao plesač, on od samog početka svog umjetničkog djelovanja pokazuje izvanredne glumačke sposobnosti, prije svega komično- groteskne transformacije. Od početka svoga angažmana u riječkome Kazalištu krajem pedesetih godina, i dalje nastupa paralelno u baletnim i dramskim predstavama, da bi se kasnije uglavnom posvetio drami. Vladanje pak plesačkim umijećem i iznimno ekspresivan glas baritonalnog timbra omogućili su mu nastupe formama koje traže kompletna glumca; opereti i musicalu. Asim Bukva je s posebnim osjećajem za groteskno oblikovanje karaktera ostvario nezaboravne kreacije Sadia u „Dundu Maroju“, Čugunova u „Vucima i ovcama“, Tome u „Gloriji“, Prvog glumca u „Hamletu“ te Firsa u „Višnjiku“. Bukva je pak bio podjednako snažan i sugestivan u tumačenju izrazito dramskih likova, u punoj je mjeri dokazao kreacijama Kralja Filipa (Shakespeare: „Život i smrt kralja Johna2) Hasanage u Ogrizovićevoj „Hasanaginici“ te Don Juana u Horvathovu komadu „Don Juan se vraća iz rata“. Uz neprekinutu i izrazito zapaženu aktivnost u Hrvatskoj drami (Vuci, Dama iz Maxima, San o sreći, Na tri kralja, Lukava udovica, Smrt Vronskog, Priče iz Bečke šume, Plastične kamelije, Duhi) Asim Bukva ostvario je i velike kreacije u trima baletnim predstavama-grofa Capulettija u „Romeu i Juliji“ S. Prokofjeva, Don Quijotea u istoimenom baletu L.Minkusa, Klauna u „Sedam smrtnih grijeha“ B.Brechta i K.Weilla, ne zapostavljajući tako svoju ljubav prema ovom, za glumca teškom i zahtjevnom kazališnom izrazu. Asim Bukva dobitnik je Priznanja Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske koja mu je dodijeljeno 1984. godine te Nagrade grada Rijeka 1997. godine za izuzetna glumačka dostignuća, posebno za ulogu Hamleta u „Plastičnim kamelijama“, kojom je cjelovitošću svojega glumačkog izraza sjajno upotpunjenim odličnim vladanjem scenskim pokretom i plesom, glumačkim transformacijama kroz galeriju najznačajnijih protagonista dramske riječi, sublimirao svoje veliko kazališno iskustvo potvrdivši svoj neprikosnoveni kazališni talent.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here