Kolumne Vedrane Rudan čitaju se s velikom pozornošću, svaka kolumna. Takav je slučaj i s pričom čija je glavna zvijezda pjevač.
“Bilo je sedamdeset prve, druge ili treće, nisam baš sigurna, imao je koncert na terasi hotela Marina u Mošćeničkoj Dragi.
Naravno da sam sjedila u prvom redu i jedva čekala pauzu da ga zaskočim, da mu, ako je ikako moguće, stavim svoj mladi jezik u usta, da mu dodam svilene gaćice kupljene posebno za tu priliku u Trstu. Koštaju, preračunato, osamdeset eura. Nije me bilo briga. Samo jednom u životu, ako imaš sreće, može te zajebati najveći mužjak u Jugoslaviji. Prije pauze sakrio sam se iza zastora koji je dijelio pozornicu od backstagea. Bili smo samo ja i moj prijatelj u vrtu iza zastora. Danas umirovljeni profesor nije krio da je p****, iako se za Jugoslaviju teško može reći da je bila p****. Nisam ga pitao što radi tamo. Čekala sam Njega. I On je došao. Visok, vitak, blistavih zuba. Žao mi je što tada nisam bila djevica.
Htjela sam ga zamoliti za oprost prije nego što mu skinem jaknu, hlače i gaće, prije nego što ga progutam. Kad, krenuo je prema mom prijatelju s kojim sam išla u osmi razred. Što se događa? a ja? I takooo? Zagrlio ga je i stavio mu jezik u usta. Činilo mi se da će se požderati, ali nisu. Da jesu, ne bi on i danas bio jedan od najvećih pjevača i j***** na našim prostorima. Kad kažem j***** mislim na j***** žene, naravno. Gospodin je oženjen, naravno. I on ima djecu. U moje vrijeme, bilo je to prije četrdesetak godina, svi smo mi, osim nekih ludih glava, u Jugoslaviji znali da je Pjevač p****. Nikome to nije posebno smetalo. Voljeli smo i još uvijek volimo njegov glas. Nije nas bilo briga tko je gospodin j****. Bilo je to vrijeme mraka, mraka koji je podjednako pokrivao i “normalne” i “perverzne”. Danas živimo u vremenu svjetla. Sve se mora otkriti, sve se mora znati. Ako mediji dnevno ne prenesu barem nekoliko vrućih vijesti o tome tko koga zajebava na estradi, manje ih zanima ona politička jer bi mogli ostati bez posla, a možda i glave, nisu ništa napravili. Pa ipak, ovdje su gospodina pustili na miru. Danas je on, o tempora, o mores, J**** nad j******. Djevojke i djevojke ga gađaju gaćicama i grudnjacima dok on pjeva pjesme moje mladosti. Nema tog novinara ili doušnika koji bi mu se usudio prići i pitati ga “kako usklađuješ biti p**** i muž i otac?”.
Muškarce na ovim prostorima ne razapinju na križ ma koga j****, križ je rezerviran samo za žene. “Novinari”, i da, za promjenu, ostavite Mariju na miru? Pričekaj heroja moje priče iza pozornice, on stalno drži koncerte, pa ga pitaj kojem od njegovih bendova ovih dana gura jezik u gladna usta”.
