Kolumne

Vi to ozbiljno? Zašto nacionalna država u Rijeci/Fiume nije bila jedina opcija nakon pada Austrougarskog imperija?

Vi to ozbiljno? Zašto nacionalna država u Rijeci/Fiume nije bila jedina opcija nakon pada Austrougarskog imperija?
This image has an empty alt attribute; its file name is DSC05595_1000.jpg

Piše: Ivan Jeličić, 1918local.eu

17. studenog 1918. godine dogodila se prekretnica za grad Rijeku. Tog su dana u grad ušli talijanski vojnici, zajedno s nekoliko američkih vojnika. Za lokalno talijansko nacionalno vijeće – osnovano krajem listopada – i njegove sljedbenike, događaj je simbolizirao nacionalno oslobođenje. Kako donosi Il Giornale, (bivši umjereni mađarski provladin dnevnik na talijanskom jeziku), na naslovnoj strani: ”Čelična latinska volja, vatrena ljubav Rijeke prema za domovini, čvrsta borba, živahni plamen koji je plamtio stoljećima, jučer je trijumfirao” Sljedeće godine taj je datum bio upisan u urbani krajolik. Bulevar koji vodi od željezničkog kolodvora do centra grada, koji je nosio naziv Viale Francesco Deák, preimenovan je u Viale XVII Novembre. Vizualno, mađarsko-habsburška prisutnost zamijenjena je referencom na datum (lokalnog) nacionalnog oslobođenja.

Nasuprot tome, lokalno slovensko, hrvatsko i srpsko nacionalno vijeće – koje je također osnovano krajem listopada – zajedno s južnoslavenskim nacionalistima, očito je doživjelo ulazak talijanske vojske kao nacionalni poraz. Ako su te skupine “oslobođene” vojskom, to se dogodilo dva dana ranije, kada su srpske trupe u Rijeci dočekane s cvijećem i pjevanjem srpske kraljevske himne. Srpske snage su 15. studenoga primljene kao “naši hrabri vitezovi” piše jedine lokalni hrvatski dnevni list “Primorske novine”, a iste novine su svoj broj od 19. studenoga nazvale “Talijani okupirali Rijeku”. Talijani su se smatrali “okupatorima” jer je srpska prisutnost bila kratkotrajna. Sljedeći savezničke naredbe i nakon pregovora s talijanskim okupacijskim vlastima, srpske su snage napustile Rijeku prije dolaska Talijana.

Na margini tih različitih tumačenja nacionalnih oslobođenja, stajala su politička razmišljanja lokalne socijalističke stranke. Istog dana kada su talijanske postrojbe došle u Rijeku, Međunarodna socijalistička partija Fiume organizirala je javni skup. Predavači su bili Samuele / Sámuel Mayländer (Siófok, 1866 – Fiume / Rijeka, 1925), Giuseppe Quarantotto (Pola / Pula, 1889 – Fiume / Rijeka, 1939), Stjepan Turković, predstavnik Socijaldemokratske partije Hrvatske i Slavonije, i Pietro / Pétér / Petar Kemper (Nagykikinda, Kikinda, 1881 – Fiume / Rijeka, 1953). Nakon govora na talijanskom, hrvatskom i mađarskom jeziku, članovi su proglasili dnevni red koji je zahtijevao da Rijeka/Fiume postane “slobodna nezavisna republika pod zaštitom Socijalističke internacionale”. Dok je spomenuti dnevnik Il Giornale jednostavno izvijestio kratkim vijestima o sastanku, La Bilancia, dnevnik talijanskog jezika, koji je nekada bio lojalan Kraljevini Mađarskoj, a sada talijanski nacionalistički list, kritizirao je političko ponašanje socijalista. U novinama je objavljen članak pod naslovom „Vi to ozbiljno? (Dite sul serio?)“ koji daje uvid u složenu političku situaciju i mogućnosti buduće političke sudbine grada. Nastojeći naglasiti lokalnu varijantu talijanskog nacionalizma u Rijeci / Rijeci, članak pokazuje da odanost zamišljenoj talijanskoj nacionalnoj državi nije bila toliko dosljedna kao što su to tvrdili talijanski nacionalisti.

Zahtjev socijalista za nezavisnom republikom označen je kao “zapanjujući (sbalorditivo)”, ali to pitanje nije bilo zanemareno. Zapravo, autor pokazuje, ”s obzirom na ovaj odlučujući trenutak našeg političkog života koji ne dopušta podjele”, potrebu da prosvijetli “pomućene umove naših najboljih radnika”.
U nacionalističkom umu, radnici su bili uključeni u nacionalnu zajednicu, ali nisu bili potpuno svjesni političke situacije. Pokroviteljski odnos prema lokalnim radnicima se očituje i dalje: radnici nemaju i nisu imali priliku stvoriti političku kulturu koja bi im omogućila da, s potrebnom kompetencijom, odlučuju o takvim pitanjima u tako ozbiljnom trenutku. Postojanje i nastojanje Socijalističke partije, organizirane u gradu od 1903. i izabranog gradskog vijećnika za vrijeme Velikog rata, autor ovog članka jednostavno je zanemario ili izbrisao. Podupiranje alternative gradskoj aneksiji od strane Italije bio je znak nesposobnosti i neznanja prema mišljenju autora, a ne konkretan i valjan politički stav. Međutim, diskreditiranje političkih protivnika kao amatera nije bilo dovoljno. Trebalo je dodati nacionalni diskurs: osjećaj sigurnosti i strah od invazije stranog neprijatelja.

This image has an empty alt attribute; its file name is srpska-vojska-studeni-1918-1.jpg

Srpska vojska u Rijeci, studeni 1918.

Prisjećajući se vremenskog okvira – od 30. listopada do 17. studenoga – kada je policiju u Rijeci uglavnom preuzela bivša hrvatska vojna jedinica Habsburga, u članku se dovodi u pitanje ideja bratstva između radnika različitih nacionalnosti. Nakon dana hrvatske okupacije i ”nakon drske hrvatske nacionalne agitacije koja je poticala mržnju i nasilje bez suzdržanosti i otvoreno se pripremala da osvoji ‘talijansku Rijeku’ oružanom silom, samo zdrav razum bi bio dovoljan da svaka trezvena osoba podrži aneksiju grada od strane Italije”. Koncept slobodne republike morao je biti napušten zbog postojeće hrvatske prijetnje. Za autora, hrvatska (ili, u širem smislu, jugoslavenska) pohlepa nije uspavana i “sutra će kao i jučer bit će potrebno osloniti se na veliku i respektiranu državu.” Fiume nije San Marino, teritorijalno neosporan grad-država, nego veliki industrijski i lučki grad koji se razvija i koji socijalisti neće moći zaštititi.

Koristeći strah za održavanje i obranu talijanskog karaktera Rijeke, razvija ee argumentacija koja suprotstavlja navodni talijanski napredak i civilizaciju nasuprot hrvatske/jugoslavenske zaostalosti i /ili bivšeg habsburškog militarizma. S jedne strane, socijalizam, kao ideologija, bio je prepoznat s nekim pozitivnim elementima, kao u slučaju Talijanske socijalističke partije. S druge strane, hrvatske radničke organizacije bile su nerazvijene i nisu mogle ograničiti pohlepu jugoslavenskog imperijalizma i militarizma. Zbog njihove političke slabosti, hrvatski socijalisti nisu bili u mogućnosti obuzdati jugoslavensku vojsku koju su predvodili bivši austrijski dužnosnici militarističke tradicije habsburške monarhije u novoj jugoslavenskoj državi. Nadalje, suradnja između socijalističkih stranaka u malim državama ili malim republikama ne bi funkcionirala, kao ni suradnja unutar velikih nacionalnih jedinica. Za autora, pripajanje Italije bilo je u interesu međunarodnog socijalizma i njegovih viših ideala, kao i interesa lokalnih talijanskih nacionalista.

Konačno, članak se bavio i ekonomskim argumentima. Budući da je Rijeka/Fiume velika morska luka i važan industrijski grad, ne bi se dobro razvijala kao mali grad-država, jer bi kapitalizam proizveo rivalstva i pohlepu koje ni Socijalistička internacionala ni buduća Liga naroda ne bi mogla riješiti. Čista i jednostavna aneksija Italije odgovara ekonomskim koristima grada: samo bi velika, jaka država mogla pronaći potrebne elemente za ispunjenje punog gospodarskog i komercijalnog razvoja Rijeke / Fiume.

Kritizirajući socijalističku agendu, talijanski nacionalisti pokazali su da su državne alternative pukoj aneksiji Italiji valjane i da ih lokalno stanovništvo smatra realnim. Činjenica da su višestruke slabosti neovisne države morale biti predstavljene javnosti bila je priznanje da se takve ideje šire. Nekadašnja mađarska prisutnost, multinacionalne i višejezične prakse, ekonomske veze s habsburškim zemljama i višeslojne odanosti nisu nestale preko noći. Izbor između južnoslavenske države, Hrvatske i Italije stoga nije bio očigledan izbor. Goruću ljubav prema bilo kojoj domovini morali su poticati ekonomski i civilizacijski argumenti, kao i strah od “stranaca” i obećanja sigurnosti. Dakle, nezavisna republika nije bila nemoguća opcija, već izraz složene političke vizije lokalnih socijalista i njihove sposobnosti da kombiniraju i zgusnu političke jezike austromarksizma i mađarske socijaldemokracije u konkretnu političku opciju koja odbija jednostavno napustiti gospodarski i politički okvir Habsburške monarhije. U istom članku socijalisti su na sastanku bili skeptično procijenjeni na više od tisuću, pa su njihovi protivnici shvatili da socijalisti nisu imali tek nekoliko sljedbenika. Stoga su socijaliste shvaćali ozbiljno: njihov broj i argumenti koji stoje iza njihove političke agende sugeriraju da su oni shvaćeni kao stvarna prijetnja talijanskim nacionalističkim tvrdnjama.

Midas

View Comments (1)

1 Comment

  1. Fiume - Rijeca

    March 14, 2019 at 03:23

    U Rijeci (Fiume) govorili su Talijanski jer ovde bili su Talijani dok nije Tito poslao ruske izdajice i ubice. Dalmacija bila isto talijanska.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Kolumne

More in Kolumne

Venecuelanac za RD o krizi u svojoj zemlji – “Imam poruku za sve Hrvate!”

spMarch 19, 2019

Denis Kuljiš: Pervana za predsjednika!

spFebruary 28, 2019

Za vrijeđanje mrtvog predsjednika 15 dana zatvora, za vrijeđanje živih Riječana niti prijava!

February 13, 2019

Mario Nakić: Trst je naš!

spFebruary 12, 2019

Denis Kuljiš: Hrvatska i Rijeka ponovno s Mađarima?

spJanuary 20, 2019

Riječki kafe: Od Loleka i Boleka, do Ekonomskog tigra Nove Europe

spJanuary 16, 2019

Denis Kuljiš: U 2.krug predsjedničkih izbora idu Kolinda i Kolakušić!

spJanuary 15, 2019

Denis Kuljiš: Upravljaju li Hrvatskom amateri?

spJanuary 5, 2019

Koliko je djecu uopće briga za vašu seksualnu orijentaciju?

spNovember 26, 2018

Copyright © 2017 Rijeka danas.