Home Kolumne Za dom sad u boj!

Za dom sad u boj!

1713
0

1460275_10152126495553894_367454442_n‘Igrač i publika su koristili povik kojeg je tijekom Drugog svjetskog rata koristio fašistički ustaški pokret. Stoga je Disciplinska komisija zaključila kako je njihovo ponašanje bilo diskriminirajuće. Uzevši u obzir sve okolnosti ovog slučaja, posebice ozbiljnost incidenta, komisija je odlučila kazniti igrača s deset utakmica neigranja za reprezentaciju’, objavila je svjetska nogometna organizacija FIFA kaznu Joeu Šimuniću koji je nakon pobjede hrvatske repke nad Islandom od 2:0 na zagrebačkome Maksimiru uzeo mikrofon i povikao “Za dom”, na što mu je publika odgovorila “Spremni”. Izbornik Niko Kovač je tu kaznu ocijenio drastičnom, a Šimunić najavio pravnu bitku za istinu.

Mnoge povijesne činjenice o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i ustaškom pokretu još uvijek su nepoznate. No, nedvojbeno je da je to bila kvislinška totalitarna tvorevina koja je imala rasne zakone usmjerene ponajprije prema Židovima i Srbima. I to je za svaku osudu, jer predstavlja sramotu u povijesti hrvatskoga naroda, koji je u Narodno-oslobodilačkoj borbi sam obračunao se s ustašama i pobijedio NDH, svrstavajući se na taj način na savezničku pobjedničku antifašističku stranu u Drugom svjetskom ratu. No, povijest Hrvata ne počinje 10. travnja 1941. godine, već mnogo mnogo prije, baš kao i povijest pozdrava “Za dom”.
“Za dom” je hrvatski izraz koji se koristi u govoru, književnosti, pjesništvu, glazbi, filmu i sportu. Iz njega je nastalo nekoliko pozdrava, bojnih poklika i krilatica, npr. domoljubni pozdrav “Za dom” kojeg je 1848. godine koristio ban Josip Jelačić, a vojska bi mu odgovorila sa “Spremni umrijeti”. Nikola Šubić Zrinski je još daleke 1566. godine svoje vojnike pozvao u borbu protiv Turaka, na proboj iz Sigeta pokličem “Za dom sad u boj”, a o tom povijesnom događaju Hrvati imaju i operu.

Vođa Ustaške revolucionarne organizacije Ante Pavelić pozdrav “Za dom spremni” koristio je od 1932. godine, a u NDH je službeni pozdrav bio “Za dom i poglavnika spremni”. Bjelodano je dakle da su ustaše “preuzele” taj tradicionalni starohrvatski pozdrav i svojim ga zločinima kompromitirali. Baš kao što je Adolf Hitler preuzeo staru njemačku himnu čiji refren ide: “Deutschland, Deutschland ueber alles, ueber alles in der welt” ili u prijevodu “Njemačka, Njemačka iznad svega, iznad svega na svijetu”. No, usprkos nacističkoj kompromitaciji, to je i danas službena njemačka himna. Zahvaljujući ustašama pozdrav “Za dom spremni” ima danas negativne konotacije. Iako je i pozdrav Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića, koji se suprotstavljao NDH, bio “Za dom, za hrvatski seljački dom – spremni”.

Nijedno zlo nije za zlo. Možda je i dobro da je došlo do internacionalizacije ovog Šimunićevog incidenta. Ponajprije bi to mogla biti prilika za suočavanje Hrvata pred međunarodnom zajednicom sa svojom poviješću. Pogotovo nesretnom epizodom ustaštva iz nedavne prošlosti. Nitko razuman neće podržati NDH i sve ono što ona simbolizira, ali razumno bi također bilo, jer je očigledno za to sazrijelo vrijeme, da se povjesničarima, bez mržnje i pristranosti, prepusti da preispitaju u komunističkoj historiografiji dijelom i iskrivljenu povijest Hrvata, a ne samo pozdrava “Za dom spremni”, čija je najstarija inačica “Za dom sad u boj”, a dom, izvorno i nepolitički, u hrvatskoj tradiciji je mjesto gdje obitava obitelj. (Giancarlo KRAVAR)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here