Azijske zemlje damping cijenama u brodogradnji do brže industrijalizacije
Brodogradnja je tehnološko inovativna djelatnost jer potiče proces proizvodnih inovacija koji direktno smanjuju troškove i dižu konkurentnost. U brodogradnji jedno radno mjesto može generirati 3 do 6 dodatnih radnih mjesta u regionalnom gospodarstvu. Što je veći udjel domaćih komponenti to je veći i multiplikator. Upravo na toj činjenici godinama su brodogradilišta iz Azijskih zemalja nudila proizvode po cijeni ispod troškova proizvodnje jer su uživali visoke državne potpore sa jasnim ciljem uništenja ostalih brodogradilišta. Njihova strategija brže industrijalizacije išla je preko razvoja i ekspanzije brodogradnje pa su na temelju nje razvili niz drugih dodatnih industrija. Ovakav pristup im je omogućio preotimanje primata EU brodogradilištima u segmentu proizvodnje tankera i velikih kontejnerskih brodova, a sada već ulaze u segmente visoko profitabilne industrije offshore construction brodova i samo je pitanje vremena kada će preuzeti dominaciju i u proizvodnji luksuznih putničkih brodova.
Danas u svijetu postoje dva modela suvremenih brodogradilišta: Montažno brodogradilište i Tvornice brodova. Montažno brodogradilište je model karakterističan za Europu i Ameriku, a Tvornice brodova je model karakterističan za Južnu Koreju, Japan ali i sve više za Kinu. Montažno brodogradilište proizvodi nestandardne brodove gdje brodogradilišta postaju inžinjering kompanije, a izgradnju obavljaju u suradnji s dobavljačima i podugovarateljima na način da svi dijele dio kolača ali i odgovornost. Vrlo mali je broj stalno zaposlenih pa su troškovi hladnog pogona mali te na taj način mogu preživjeti i loša vremena.
Prva faza restrukturiranja 3.maja kasni dobrih 15 godina
Najveći problem 3.maja leži u činjenici da se ono još nije transformiralo u montažno brodogradilište bez obzira na one silne milijarde koje su u njega ulupane. U vrijeme enormnog rasta brodogradnje prije izbijanja krize gdje su se postizale daleko veće cijene izgradnje brodova, sva hrvatska brodogradilišta osim Uljanika, uključujući tu i 3.maj radili su enormne gubitke. U doba kada je cash flow bio na zavidnoj visini, vlasnik (država) i managment su provodili politiku ‘mismanagementa’. Dolina gladi je za neke bila pravi Eldorado iz koje su izašli bogati, a radnicima i društvu su ostavili uništenu firmu.
EU odgovor Azijskoj falš dominaciji
2002 EU komisija je izradila dokument ‘LiderSHIP 2015. Defining the Future of the European Shipbuilding and Repair Industry-Compentitivness throught Exelence’ gdje se definiraju mjere u sektoru brodogradnje u cilju održivosti te dugoročnog razvoja na zahtjevnom i dinamičnom tržištu gdje baš svi ne igraju po pravilima WTO. Godine 2007 EU je napravila evaluaciju učinka LiderSHIP na EU brodogradnju koji je pokazao njegove vrlo dobre rezultate ali ulazak azijskih zemalja u visoko profitabilnu offshore industriju, oko 2007, EU zvona ponovo zvone na uzbunu.
Druga faza tranzicije 3.maja ovisi o vlasniku i državi (Industrijskoj startegiji)
Na temelju tih činjenica današnja EU brodogradnja ulazi u tranziciju (i u druge segmente industrija visoke dodatne vrijednosti) za što koriste dozvoljene potpore za horizontalne ciljeve (istraživanje i razvoj, inovacije, zaštitu okoliša i uštedu energije, malo i srednje poduzetništvo, zapošljavanje, usavršavanje, kulturu) te sektorske potpore. Uzimajući u vidu da Hrvatska država nema novaca niti ova Vlada namjerava ući u dublje strukturne reforme gdje bi se prioritet proračunskog novaca drukčije raspodijelio, postavlja se opravdano pitanje koju to budućnost 3.maj može imati. Transformacija prema montažnom brodogradilištu zahtjevat će jos više otkaza ali bez obzira na 4 domaća bulka u knjigi naružbi, ako ne budu mogli dobiti dozvoljene horizontalne i sektorske potpore i biti u stanju ući u pravu tranziciju, bojim se onoga najgoreg. Sa brodovima koje sada rade ne mogu opstati na tržištu. Čak ako brodogradiliste i spadne na 500 djelatnika bitno je sačuvati zdravu i kvalitetnu jezgru gdje managment firme mora izaći sa dugoročnom starategijom razvoja koji mora svoj support nači u industrijskoj startegiji RH.
Danas je 3.maj zadnja crta obrane riječke industrije i na njemu će vlada Zorana Milanovića polagati ispit iz reindustrijalizacije. Nestankom 3.maja stvari se počinju strahovito komplicirati. Onda definitivno počinjemo od NULE. (Riječki privredni barometar – Boris Bradarić)
