Rukometaši »Zameta« su u eri razvikanog loptačkog profesionalizma igrali i trenirali kao pravi profesionalci, u sve ostalom živjeli su poput amatera iz nekih davnih vremena igranja iz gušta i entuzijazma, bez ugovora i drugih pravnih smicalica. Zamećani i njihov trener Drago Žiljak te asistent mu Marin Mišković, na kraju su uspjeli ostati u elitnom razredu, ali su za uzvrat dobili šipak, primili su samo jednu jedinu polusezonsku plaću. Ljeto je na pragu, ljudi odlaze na kupanje, a kapetan Milan Uzelac i društvo dobili su samo zimsku, siječanjsku naknadu. Klub živi teško, uprava na čelu sa Zlatkom Kolićem nije u dvije godine uspjela uhvatiti čvrsti kurs dovođenja adekvatnih pojačanja i ostvarivanja rezultatskog uspjeha, sve se svodi na stalni ples na žici i borbu za golo preživljavanje. Odlaze redom kvalitetna poznata imena, posljednji u nizu bio je zimski viceprvak svijeta Mateo Hrvatin. Prošlog ljeta klub je napustio Jakov Gojun, također osvajač srebra na SP-u u Hrvatskoj.
Sve se to događa bez obzira što u upravi »Zameta« stoje riječka politička imena prve klase, gradonačelnik Vojko Obersnel i dogradonačelnik Željko Jovanović. Svakako da oni daju znatan doprinos klubu i da bi bez njih bilo puno teže, no ispada da takav doprinos nije dovoljan, ne dostaje niti za puko preživljavanje, vrlo perspektivne, ali vjerojatno najjeftinije momčadi »Zameta« u više od dva prošla desetljeća, još od ulaska u Prvu ligu bivše države 1987. godine.
Dosta se zbog stvaranja određenih relacija, recimo, prisjetiti 1995. godine i ispadanja iz Prve hrvatske lige. Tada su kod trenera Drage Žiljka u drugom razredu hrvatskog rukometa igrali Džomba, Ožbolt, Dokmanović, Blažičko, Miculinić, Prskalo, Bogdanović, Hibšer. Vodstvo Zamećana pak ne može servisirati ni ovu jeftinu postavu. Černeka, Kozina i Vučko uskoro odlaze na priprema mlade reprezentacije, ovog ljeta ih čeka ih nastup na Svjetskom prvenstvu do 20 godina.
Oni, kao i vrlo perspetivni Kovačević i vratar Đurica, nemaju ugovore, može ih odvesti tko se sjeti. Direktor Alvaro Načinović im jednostavno nije imao što ponuditi. Uz to, ova mladost nije igrala za plaću, samim tim troškovi momčadi su još manji. Iz zametskih krugova se kao bitan uzrok sadašnjih velikih novčanih problema spominju stari dugovi. Reprezentativac Renato Sulić je tako dobivši sudski spor »sjeo na račun« u ime dugovanja iz ere Petra Čarića, spomenuta je svota od 220.000 kuna. Isto je tako naveden dug za prijevoz »Navigatoru« od 60.000 kuna još od 2005. godine, tada je predsjednik bio Petar Bracanović. Ovome je dodano 40.000 duga za prehranu igračima, računa iz ere sadašnjeg vodstva kluba.
Mlađi igrači ozbiljno vježbaju, oni stariji malo rekreativnije, čeka se 1. srpnja i raspust. Momčad i uprava nemirni i nezadovoljni čekaju odmor. Prvi jer nisu dobili ono što su pošteno zaradili i nije ih briga što je netko ostavio neplaćene račune, a drugi jer nisu ispunili jednu od svojih osnovnih zadaća, nisu našli novac potreban za koliko-toliko miran život kluba velike tradicije. (novi list)
