‘Talijansku nacionalnu zajednicu u Saboru već gotovo četvrtinu stoljeća, od 1992., zastupa jedna te ista osoba,gosp. Radin. Tek kako bi bilo jasno o kojem vremenskom periodu govorimo: oni koji su se tada rodili, danas već završavaju fakultete; tada su mobilni telefoni bili veličine kufera; internet još nije ušao u svakodnevnu upotrebu; na našim ulicama je najčešći automobil bio Yugo. Četvrtina stoljeća je ogroman vremenski period. Svijet ide naprijed sa svojim novim izazovima i temama. Samo zastupnik talijanske zajednice u Saboru stoji. Oduvijek, i da je po njegovu, vjerojatno zauvijek. A koliko sve to gubi ikakvog smisla govori podatak da je tokom posljednjeg saziva postavio samo tri saborska pitanja i smjestio se pri dnu ljestvice aktivnosti zastupnika.
Stoga nije čudno što su se pojavila neka nova lica,koja jasno kažu: hvala gosp. Radin na dosadašnjem radu, ali uistinu je bilo dosta. Naša zajednica hitno mora krenuti naprijed.Unutar talijanske zajednice postoji još ljudi osim gosp. Radina. Postoji cijeli niz obrazovanih, sposobnih i kompetentnih osoba koje znaju što i kako činiti, i ono najvažnije, koji žele pomoći boljitku svoje nacionalne zajednice. Stoga je stiglo vrijeme tim novim generacijama dati prostora!
CI su srž opstojnosti naše zajednice, no mnogi naši sunarodnjaci nisu uključeni u rad mnogih od njih. Živimo u 21. stoljeću a talijanske škole (koje pohađaju građani Hrvatske raznih nacionalnosti od Hrvata nadalje) još nemaju niti adekvatne udžbenike. Problem postoji godinama i još nije riješen.Na mnogim područjima gdje su Talijani autohtoni nema ni naznaka o implementaciji dvojezičnost, čak ni na deklarativnoj razini (primjer Rijeke).Zajednica nam rapidno stari.Dio mladih odlazi „trbuhom za kruhom“, a dio ih gubi svoj identitet iz razloga što se ne osjećaju uključenima u vlastite CI. Budimo jasni, ovi problemi nisu neka zatvorena priča talijanske zajednice, jer pošto je ova zajednica dio identiteta ovog istarsko-kvarnerskog prostora ona obogaćuje cjelokupno naše društvo, kao što bez nje naše bi društvo samo izgubilo. No rješenja za navedene probleme postoje:
– po stimulativnim uvjetima omogućiti dolazak talijanskih firmi s čime bi dobili veće zapošljavanje onih koji govore talijanski jezik i uvođenje modela s kvotama za zapošljavanje lokalnog stanovništva. Ovo su modeliuspješno primijenjeni u zajednicama u Argentini, SAD-u i Francuskoj, gdje bi koristi imalo sveukupno društvo;
– pokrenuti fond koji će služiti za financijsku pomoć mladima koji se žele obrazovati na najprestižnijim svjetskim učilištima. Zašto? Jer jedina budućnost talijanske zajednice nije samo njena puka brojnost, već odgajanje pojedinaca koji će biti izvrsni u svojim područjima iod kojih će cjelokupno društvo imati maksimalne koristi.Ovakvi modeli postoje u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Belgiji;
– uvesti razvojni fondza poslovne projekte članova naše zajednice, napose mladih,kako bi mogli pokretati svoje poslove. Ovi modeli već godinama uspješno se provodeu raznim „manjinskim“ zajednica širom Europe.
Primjera ima na pretek. I sada se javlja pitanje: zašto kod nas toga nema? Razlog je isključivo što su svi shvatili da izazove 21. stoljećamogu jedino rješavati ljudi 21. stoljeća. Odluka je jednostavna: ili ostati na mjestu za dobrobit nekih pojedinaca, ili krenuti naprijed za dobrobit svih. Stoga pozivamo sve građane Republike Hrvatske talijanske nacionalnosti neka izađu na izbore 8.11., iskoriste svoje pravo biranja talijanskog predstavnika u Saboru i odaberu promjene’, zaključuju u objavi za javnost Maurizio Zennaroi Ernie Gigante Deskovic, nezavisni kandidati na talijanskoj listi za Sabor
