Znate ono, odlučite se naći se s dečkom koji vam se fizički ne sviđa, jer eto, niste jedne od onih koje se zaustavljaju samo na fizičkom izgledu već jedne od onih koje smatraju da dobrota, šarm i humor pobjeđuju svaki fizički nedostatak.
Znate ono, nađete se s dečkom koji vam se fizički ne sviđa, i u prvoj minuti vaše zajedničke kave otkrijete da se taj dečko ni samome sebi fizički ne sviđa i zbog toga se vas, samog vašeg pristanka na susret s njim i vaše jednom prilikom izgovorene rečenice «Meni izgled nije važan!» drži kao nesigurno dijete majčine suknje i ne pušta vas. Da, ne pušta vas bez obzira na sve.
I onda se lijepo, vi, pristojno odgojeni vi, neskloni ružnim riječima i ružnom ponašanju vi, nepovršni vi, suviše ljubazni vi, suosjećajni vi, uzdignuti od materijalnog i fizičkog vi, nađete u klopci svoje vlastite rečenice «Meni izgled nije bitan!» i dobite sljedeći scenarij:
Dečku koji vam se fizički ne sviđa i koji se samom sebi fizički ne sviđa valjalo bi u startu nešto reći, znate, da on ne gaji nikakve nade i da pusti više tu vašu suknju iz svog stiska. Pa mu odlučite, što bi se reklo «na lijepo» servirati novonastalu situaciju :”Ne, ne sviđaš mi se na taj način! Gledam te samo kao prijatelja” a od povratne informacije naravno da ne dobijete ono što ste očekivali da ćete dobiti, a ne, ne, ne, od povratne informacije dobijete samo još više gnjavaže od tog neumornog priljepka. Onda se najednom, ni sami ne znate kako nađete u jednom začaranom krugu u kojem gledate sebe, i ne vjerujete, kako i drugi put, i treći put, i četvrti put, i n-ti put ponavljate kao papige, i ne samo da ponavljate nego još k tome i svojim izbjegavajućim, ili ako već nikako ne uspijevate izbjeći susret s njim, svojim suzdržanim i lagano drskim, drugim riječima, vašim, potpuno opravdano, neprirodnim ponašanjem, neizbježnim pred njim i njegovim nepopustljivim pokušajima udvaranja, a koja, ne zaboravimo, već i prvi put niste prihvatili, potkrijepljujete svoju čvrstu, nepokolebljivu tezu “Ne, ne sviđaš mi se na taj način! Gledam te samo kao prijatelja”, a od povratne informacije i dalje, «Oh, Bože, zašto?», dobivate gnjavažu, ali ne onu pristojnu, koliko je to već moguće za gnjavažu, nego svaki sljedeći put još kompliciraniju, dublju, manipulativniju od one za koju ste bili sigurni da je svoje nesrazmjerne visine dosegnula svaki prethodni put kada bi nastupila.
I onda se vi, pristojno odgojeni vi, neskloni ružnim riječima i ružnom ponašanju vi, nepovršni vi, suviše ljubazni vi, suosjećajni vi, uzdignuti od materijalnog i fizičkog vi, izrevoltirani nečijom nedokazivošću i iskorišteni od strane tog nekog zbog vaše prijaznosti i općenito ljudskosti, morate dovesti u situaciju da brutalno grubo kažete tom dečku da vam se ne sviđa jer nije lijep, niti privlačan, ali također da nema niti onaj šarm i humor u koji ste polagale zadnje nade, već samo kvazi dobrotu nastalu kao posljedica manjka samopouzdanja zbog neprivlačnog mu izgleda. Ne, nisi ti dobar dragi moj, ti si samo spustio svoje kriterije toliko nisko, da i one cure s nižim kriterija od tvojih bježe od tebe. Ne dopuštaj si to, budi muškarac!
I, tek nakon brutalne iskrenosti koju svi (ne) vole čuti, i to ne one servirane «na lijepo» jer takva se, ne znam ni sama zašto ali uvijek prečuje, i tek nakon njegove povratne informacije “Koja kučka! Sve ste vi iste. Površne. Umišljene i pune sebe.”, i povratne informacije okoline «Grozno se ponijela prema njemu, a on je taaaaako dobar!», vi, iako sasvim nepravedno označeni kao «Ona koja gleda samo izgled!» i tako okaljanog imena i omraženi od sviju, možete dobiti ono što si dugo priželjkujete, svoju suknju natrag.
Je li izgled bitan ?Naravno da je bitan! Ako se čovjek ne sviđa samome sebi, kako će se onda svidjeti drugima ?
