„Jednakost svima !“ tako kuca, prikriveno ili jasno izjašnjeno, feminističko srce jedne borbene žene dok bez pardona i osjećaja nelagode ili srama liježe u krevet s muškarcem kojeg prvi, i zadnji, put u životu vidi. U tih 10, 15 ili 20 minuta, upražnjavanja tjelesne potrebe, žena zadovolji muškarca, na sebe navuče entitet radodajke i ode kući nesretna, nezadovoljena i neispunjena, ni sama ne znajući zašto.
Žena se uporno želi izjednačiti s muškarcem kojeg , kako i sama kaže, ne mrzi, jer ona ne mrzi nikoga, ona ne može mrziti nikoga, osim možda samu sebe, nego zbog kojeg, eto tako, tlak joj naraste, zajapuri joj se lice, oči razrogače, kosa nakostriješi, pjena krene na usta, drugim riječima, na kojeg, samo eto, vraški ljubomorna je jer on smije sve i to s ogromnim aplauzom odobrenja, dok ona, brižna zakinuta, ne smije pola toga, a bez da joj za vratom ne dahće dugački prst društva koji ju prati u stopu sumanuto, pokazuje na nju i sablasnim glasom šapće „Evo je griješnice, bludnice, prevarantice, sponzoruše ili radodajke!“
Žena se uporno želi takmičiti za jednakost s muškarcem kojeg su majka, otac, baba, prijatelji ili vukovi u šumi odgajali i odgojili, a koji kao takav, odgojen bez odgoja, nema suosjećanja, empatije ili sućuti ni za koga drugoga osim za vlastiti mu nagon i „u se, na se i poda se“ životnu mu zvijezdu vodilju.
Žena uporno ustraje u tome da postane griješnica, bludnica, prevarantica, sponzoruša, spletkarošica i radodajka samo kako bi pokazala i dokazala jednom muškarcu da mu može, hoće i smije parirati i biti jednaka kao on.
Ženo, nemam ja ništa protiv toga što se ti želiš izjednačiti s jednim muškarcem, ali zašto, pobogu, uporno gubiš svoj identitet tražeći jednakost s bahatim, bezobraznim, nekulturnim i neodgojenim muškarcem, s izgubljenim i nesretnim muškarcem koji nije sposoban voljeti ?
Zašto se takmičiš s nečim što nije ispravno ?
Jesi li svjesna uopće, draga ženo, koliko ti zapravo vrijediš ?
Koliko tvoje tijelo vrijedi ?
Tvoje blage oči sposobne su vidjeti tugu u svakom osmijehu. Tvoje uho sposobno je čuti plač miljama dalek. Tvoj glas, umiljat, smiren, sposoban je razbiti svaku predrasudu. Tvoje ruke sposobne su okrijepiti svakoga koga dotaknu. Tvoja nježnost sposobna je ubiti mržnju, agresiju, bijes.
Tvoje tijelo sposobno je voljeti, razumjeti, poštivati, raznježiti, ugrijati, slušati, nadahnuti.
Tvoje tijelo savršeno je.
I, upravo tvoje tijelo, kao takvo, savršeno, samo tvoje tijelo, draga ženo, sposobno je čuvati i razvijati novi život. I to je ona jedna jedina različitost koja te u svakom trenutku čini moćnijom od jednog muškarca.
„Jednakost svima!“ slobodno neka tako kuca tvoje srce, ali tako neka kuca samo dok voljeni ti muškarac ljubi svaki tvoj kilogram viška, masira ti umorna stopala nakon tvojeg napornog dana, divi se tvom licu bez trunka šminke, cijeni svaku tvoju boru, razumije tvoje čangrizave dane, nosi ti doručak u krevet…Dok ludo te voli ujutro, popodne i navečer. Tebe…I srce koje kuca tik ispod tvojeg srca.
Razlika između muškarca i žene je u tome što je žena majka. Muškarci se pozivaju na svoje prirodno pravo da šire svoje sjeme a samo od žene ovisi čije će zadržati. I u tome je razlika, ona sa sobom odnese masni ljepljivi flek, premazuju se svim užeglim mastima. I one imaju ogrom u moć jer to ljepilo zlorabe i manipuliraju sa muškarcima, koji se daju manipulirati. Tako se koristi taj prirodni nagon. Dostojevskom pripisuju izreku:,, Sve su žene kurve, oprosti majko, i ti si žena. ” Jer da nije tako, nebi svijeta bila.