Home Mozaik Zvonimir Peranić: Možda bi PUF bilo najbolje eliminirati

Zvonimir Peranić: Možda bi PUF bilo najbolje eliminirati

2470
0

Predzadnjeg dana pulskog festivala PUF konačno smo dočekali dobru predstavu. „Kabaret Tamne Zvijezde“ u produkciji Teatra &TD scensko je ostvarenje koje se oslanja na tradiciju teatarskog izričaja Damira Bartola Indoša. Međutim, za razliku od prethodnih predstava koje su uglavnom bile zvučne, točnije sklop zvukova uglavnom proizvedenim na metalnom otpadu, predstavama koje su vrvile distorzijama, glasnoćom, zvučnim izljevima u „Kabaretu“ se dogodila kristalizacija u harmoniju koja je zadržala svu energičnost i kazališnu iskrenost. Konstruktivna je to dekonstrukcija stvarnosti i iluzije, kroz iluziju – kazalište. Sve je u predstavi fragmentirano, sasječeno. Tekstu, kazališnom znaku, kostimu, svjetlu kao da su odsječeni dijelovi, kao da se traži srž, kao da je smanjena rezolucija. Otklonjeni su mnogi šumovi. Komentirajući govorom i nadasve songovima sruštvenu stvarnost gradi se konstrukcija, koja iz govora prelazi u ritmičnu glazbenu izvedbu koja postaje okvir. Izvrsna glazba tako metrizira, zadržava, poput paukove mreže, nabacane poznate energetske jame s kojima se svakodnevno bavimo, točnije opterečujemo (stanje u zemlji, siromašvo, bijeda, političko divljaštvo, ali i refleksiju tog divljaštva na kazalište, u primjeru Elementarnih čestica na Dubrovačkim ljetnim igrama), na koje se fokusiramo, te ih transformira bitom otkucaja srca, furioznim tempom u sliku koju možemo gledati sa strane – i uistinu vidjeti kako u životu ima ljepših stvari.
Za razliku od ove iskrene izvedbe ostale predstave su prvenstveno neuvjerljive. Pokazivačke. Primjerice „Timebank“ grupe Grotest Maru koja je pokazala kako se može visjeti na konopima na fasadi. „Koreografija“ na fasadi zgrade očigledno je središte, bit. Pa je cijelo trabunjanje prije toga potpuno nepotrebno. Dramaturški promašaj. I same egzibicije po fasadi pokazuju kako se nije dovoljno istraživalo. Nisu iskorištene sve čari gravitacije u neobičnim pozama za čovjeka, titranje, njihanje, otpori, trenja … Tako se sve uglavnom svelo na vještinu. Kazališno praznu.
Neuvjerljiva je bila i predstava „Chorus of Orphanas“ teatra KTO. Izvrsne kostimografije i scenografije, izvođačke pripremljenosti, ali glumački prazna. Također je ostala na razini vještine i kojekakvih diletntizama. Recimo, u uniformnosti predstave nedopustivo je da izvođač nosi privatni zlatni lančić koji narušava cijelu umjetničku ideju, ili pak loše fokusirano svjetlo koje dijelu publike (samo nekolicini) svijetli u oči i onemogućuje praćenje većeg dijela predstave. Bilo je tu padanja i tehničke opreme prije početka izvedbe, ali najveći odnos bezobraštine spram umjetnika, ali i gledatelja jest stalno upadanje fotografkinje u vidljivi prostor igre (publika sjedi na tribinama jedni nasuprot drugih) tijekom izvedbe.
Umjetnički direktor PUF-a Branko Sušac na tiskovnoj konferenciji koja je najavljivala festivaal rekao je kako u selekciji postoje „neki kompromisi koje moram napraviti da Turistička zajednica i ostali čimbenici vide kako teatar može biti spektakularan”. Isto se odnosilo na predstavu koju ćemo tek vidjeti na zatvaranju.
No kompromisi se očigledno rade. Pitanje je zašto. Branko Sušac je nemalo prije početka festivala imao performance kukanja na lokalnoj televiziji o tome kako ima malo novaca, kako je teško raditi i sl. Iste se teze provlače i na konferenciji za tisak, ali i uopće. Valjda svjesni kako PUF više nije ono što je bio, pokušava se sve reflektirati na krizu. Jadna kriza. Kriva je za sve. Kako zapravo stoje stvari?
Detaljnije smo analizirali navedene teze i došli do zanimljivih činjenica. Jedan od sufinancijera PUFa i udruge DR INAT koja „prati“ festival, je Grad Pula koja temeljem Javnih potreba u kulturi (kao i sve jednice samouprave) sufinancira programe. Bitan čimbenik odlučivanja o financiranju programa kulture jesu i kulturna vijeća. Kulturna vijeća osnivaju se za pojedina područja umjetničkog i kulturnog stvaralaštva radi predlaganja ciljeva kulturne politike i mjera za njezino provođenje, a posebice predlaganja programa javnih potreba u kulturi.
Odlukom o osnivanju kulturnih vijeća Grada Pule od 06. studenog 2004. osnovano je pet kulturnih vijeća od kojih je jedno za scensku, dramsku i filmsku djelatnost. Odlukom od 05. veljače 2007. dodano je i šesto kulturno vijeće, ono za zaštitu i očuvanje kulturne baštine. Odabrani su i članovi vijeća. Prema Zaključku o imenovanju članova kulturnih vijeća Grada Pule od 01. lipnja 2011. članovi su: Mladen Medić, Branko Sušac, Alen Planinšek, Tanja Miličić i Roberta Milevoj. Sličan sasatva imalo je vijeće i u prethodnom mandatu. Prema Zaključku o imenovanju članova kulturnih vijeća Grada Pule od 12. svibnja 2009. članovi su: Tanja Miličić, Matija Ferlin, Marko Zdravković Kunac, Damir Zlatar Frey i Branko Sušac.
Valja napomenuti kako zakon dozvoljava ovakvu kombinatoriku, ali zakoni u Hrvatskoj svašta dozvoljavaju, pa i primjerice kreditiranje u francima koje je dovelo do kojekakvih zakonskih nebuloza. Pitanje je što je s moralom? Vidljivo je kako Branko Sušac odlučuje upravo o programima koje sam vodi i realizira, kao i o konkurentskim mu programima. Što izravno, što neizravno. Analizirane su stavke od 2010. pošto Grad Pula nema javno dostupne informacije o detaljnim specifikacijama za 2009. i 2008., a još uvijek uskraćuje informacije. Upravni odjel za kulturu vodi Jasmina Nina Kamber.
Valja napomenuti kako su sami dokumenti metodološki nedosljedni. Dvije su mogućnosti. Jedna je da u Odjelu „ne idu za tim“, nisu dovoljno stručni, pa se svako toliko programi koji su bili pod jednom stavkom odjednom nalaze pod nekom drugom. Tako stvarani indeksi daju pogrešne informacije. Druga opcija je da se isto radi s namjerom, kako bi se skrili određeni trendovi.

Na grafu Grad Pula – kultura vidljivo je kako je kultura (javne potrebe) od 2010. do danas uglavnom financirana u približno istom iznosu. Srednja vrijednost navedenog razdoblja jest 22.615.414,50 kn ± 2.049.377,51 kn. Svi iznosi (osim onog za 2011. koji je granični) su untar jedne standardne devijacije. Iz toga se može zaključiti da varijacije unutar pojednih razdjela ne mogu biti odraz promjene ukupne stavke.
Financiranje je podijeljeno na ustanove kulture u vlasništvu grada (INK, Gradska knjižnica i čitaonica i Pula film festival), ostale ustanove u kulturi (Povijesni muzej istre, Sveučilišna knjižnica, Državni arhiv Pazin) i Ostale djelatnosti. Iz grafa je vidljivo kako većinu upravo „progutaju“ ustanove.
Manji dio odnosi se na ostale djelatnosti. Isto je prikazano na grafu koji pokazuje postotak ostale djelatnosti od ukupno financirane kulture. Prosječno je to oko 27% ± 4%. Dakle manje od trećine.

Pod programe ostalih djelatnosti spada i amaterizam (SAKUD i članice), programi prema šest djelatnosti prema kojima zasjedaju i kulturna vijeća, potom gradske kulturne manifestacije, glazbeni i ljetni scensko glazbeni programi, zaštita i očuvanje baštine, funkcioniranje i održavanje objekata u kulturi, ostalo u kulturi, naknade za rad kulturnih vijeća, intervencije u kulturi, a javljali su se i neke druge stavke, kao primjerice strategija razvoja kulture ili pak neobični program Pula non stop! Dakle sve navedeno se prosječno sufinanciralo s 5.996.022,83 kn ± 882.485,43 kn. Ovdje iznosi u godinama ulaze u ± 2 standardne devijacije. Takav rasap govori kako ne postoji striktna „politika“ za razvoj ovog dijela, jer se vjerojatno prvotno „popunjavaju“ stavke koje se tiču ustanova.
Od prosječnih šest milijuna kuna vidimo da se izuzetno malo sufinancira sama produkcija umjetnika koji stvaraju u Puli što je poražavajuče. Najveći pak dio ovog kolača otpada na amaterizam, točnije na SAKUD i članice. SAKUD je nositelj kulturnog amaterizma u gradu Puli i sastoji se od osam udruga. Članice koriste prostor bez naknade, imaju plaćeno knjigovodstvo i 4 do 7 zapsolenih kroz godine. Jedan od zapsolenih upravo je i Branko Sušac! (Koji je i član pripadajućeg kulturnog vijeća!)
Nejasno je na osnovu kojih kriterija Grad Pula toliko financira upravo amaterizam u odnosu na profesionalne projekte. Iz grafa koji pokazuje postotke financijskih sredstava u odnosu na ukupna sredstva ostalih djelatnosti vidljivo je kako na SAKUD i članice otpada oko 29% ± 5%. I ovdje su iznosi po godinama u rasponu ± 2 standardne devijacije što ukazuje na značajnije raspone (preraspodjele) unutar pojedinih podpodručja. No, iz kasnije analize ćemo zaključiti kako je ovaj postotak zapravo uistinu mnogo veći!

Nadalje, zanimljivo je dublje analizirati navedna sredstva. Kako se ona preraspodjeljuju unutar SAKUDa i na sam članice? Iz grafa Sakud i članice vidljivo je da se većinom sredstava financira tzv. „hladni pogon“ u koji spadaju i plaće zaposlenih i to s otprilike 35% ± 3%!

Jedna od osam članica je i udruga DR INAT. Zanimljivo je vidjeti na koji način se kreće financiranje ove udruge. Iz grafa DR INAT ukupno vidljivo je kako postoji statistički značajna razlika u financiranju upravo od 2012. u odonsu na prethodno razdoblje. U 2011. ponovno su birani članovi kulturnih vijeća, gdje je Branko Sušac ponovno dobio mandat. Od 2012. postoje i dodatne zanimljive podstavke unutar financiranja SAKUDa. Pa tako nalazimo posebne stavke za organizaciju PUFa ali i organizaciju Anno domini projekata koji su sasatvni dijelovi PUFa. No to nije sve. Posebne su stavke pak realizacija PUFa, ali i realizacija Anno domini projekta!
Nadalje, značajno povećanje financija odraz je činjenice kako se od 2012. unutar scenskog, dramskog i filmskog programa nalazi stavka za PUF. Dakle, vijeće u kojemu radi Branko Sušac financira projekt kojemu je isti umjetnički voditelj, a isti se sufinancira i po drugim stavkama organizacija i realizacija! (Napomena: Kako nema podataka raspodjele članicama SAKUDa za 2015., što je zabrinjavajuće, izračunat je prosječni postotak prethodnog razdoblja.)

Najfascinantniji je pak uvid u raspodjelu sredstava unutar vijeća u kojemu radi Branko Sušac. Na grafu Scensko, dramski i filmski program pokazani su udjeli financiranja programa PUF u odnosu na sveukupno financiranje svih programa. Sveukupno povećanje u 2014. odraz je financiranja prgrama FUĆ koji je te godine stavljen pod ovu djelatnost, a istodobno je stavka gradske manifestacije smanjena. PUF se dakle financira s oko 61% ukupno raspoloživih sredstava! 192.500,00 kn ± 15.000,00 kn prosječno. Ovdje j rasap manji i kozistentnost visine sredstava stalnija. Dakle jasan je cilj financiranja.

Ukoliko i sredstva PUF-a kojima raspolaže DR INAT dodamo pod stvake amaterizma prosječni postotak financiranja amaterizma od svih ostalih djelatnosti iznosi 40%. Detaljnija analiza pokazali bi da postoje i druge udruge koje bi ovaj postotak podigle možda i do 2/3 ukupnih sredstava.
Iz svega se zaključuje kako su samo izravne stavke financiranja DR INATA gotovo 300.000,00 kn godišnje. Tu se treba pridodati i dio plaće, besplatan prostor, besplatno knjigovodstvo. No postoje i druge vidljive stavke. Primjerice, u 2011. postoji stavka troškovi održavanja i nabava opreme za članice SAKUDa od 50.000,00 kn. Svake godine postoji i stavka troškovi najma dvorane INK za korisnike proračuna od 70.000,00 kn, a dijelom se tu plaćaju i izvedbe PUFa. I eto nas do ekvivalenta od pola milijunčića. Barem! A što je s kompromisima za Turističku zajendicu?!
Ali to još nije sve. Branko Sušac je član i županijskog kulturnog vijeća! I od tamo dolazi 150.000,00 kn. Pitanje je slijedeće. Koliko još postoji stavki s kojih se sufinancira PUF? Primjerice, što je s promidžbom? Što je i tko plaća postavljanje i demontiranje scena? Kada se sve zbroji dolazi se do impozantne znamenke.
Sve ovo postavlja mnoga pitanja. Zašto pripadajuće vijeće dozvoljava takvu raspodjelu? Za to je potrebna druga analiza. Nije Branko Sušac jedina ovakva pojava u Puli. Primjerice, samo u istom vijeću sjedi Roberta Milevoj (prije i Matija Ferlin) koji su također imali vlastite projekte koji su se financirali! Očigledno im je odgovaralo.
S druge strane, ovakav rad vijeća i bjesomučno dodjeljivanje sredstava samo svojim projektima (točnije jedni drugima) u potpunosti onemogućuje napredovanje, razvijanje i kreiranje ikoga drugoga, a naročito mladih i nadolazećih umjetnika. Zašto je takva politika u interesu Grada Pule? Slijedi: zašto Grad Pula dozvoljava takvu raspodjelu?
O tome i drugim analizama uskoro, a sad samo jo par pitanja: tko su trenutni članovi kulturnih vijeća Grada Pule s obzirom da je istima istekao mandat prije više od mjesec dana? Ima li Grad Pula trenutno vijeća ili krši Zakon? Tko je odgovoran ako ih nema?
Ovakav način rada je sramotan, ali i sličan s onime kako se radi primjerice u vijeću ministarstva za suvremeni ples – čija je pripadnica scene upravo Roberta Milevoj! Opet Roberta!
I na kraju, kada se kukanje Branka Sušca ogleda s ovih pozicija kada se program PUFa prati kroz ovakvo financiranje, možda bi bilo najbolje PUF eliminirati. Jer nekada se borio protiv glavne struje, nekda je komentirao, ukazivao. Sada je postao još i gora inačica svega. Crpilište „gradske sise“ i blokator, gušitelj razvoja drugih. Žalosno.(zvonimir peranić)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here