Bivši direktor CIA-e i nekadašnji zapovjednik američkih snaga u Iraku i Afganistanu, general David Petraeus, opisao je kako Zapad još uvijek ima moćne alate kojima bi mogao prisiliti Rusiju na prekid rata u Ukrajini. Po njemu, postoje dva ključna poteza koja bi ozbiljno oslabila sposobnost Moskve da nastavi agresiju.
Ruski zahtjevi su pretjerano maksimalistički
Petraeus sumnja da je dogovor o miru trenutno moguć. Rusija i dalje postavlja zahtjeve koje Kijev ne može prihvatiti, poput promjene vlasti u Ukrajini, demilitarizacije i predaje teritorija na jugoistoku zemlje — područja na kojima ruske snage ni nakon dvije godine borbi nisu ostvarile odlučniji napredak.
Prema njegovu mišljenju, pravi problem leži u tome što „ruski maksimalistički zahtjevi koče mir“ i ostavljaju malo prostora za ozbiljne pregovore.
Dva poteza koja bi mogla promijeniti rat
Petraeus smatra da Zapad ima jasnu mogućnost utjecati na tijek sukoba i da se rješenje krije u kombinaciji financijskog pritiska i ekonomske izolacije.
Prvi korak: zamrznuta ruska imovina kao izvor pomoći
Europske države mogle bi iskoristiti između 200 i 250 milijardi dolara ruskih zamrznutih rezervi kao jamstvo za izdavanje obveznica. Novac bi zatim otišao Ukrajini, koja bi ga mogla iskoristiti za sustave obrane koje sama ne može proizvesti, za povećanje proizvodnje dronova i za stabilnost državnog proračuna tijekom nekoliko godina.
Prema Petraeusu, takav financijski okvir otvorio bi prostor za Srbiju puno snažniju obranu od ruskih projektila i omogućio brži razvoj vojno-tehnoloških kapaciteta.
Drugi korak: udar na rusko ratno gospodarstvo
Po njegovim riječima, ruska ekonomija dosta je osjetljivija nego što se često misli. Nacionalni fondovi koji bi trebali služiti socijalnim programima već se troše na vojnu industriju i uskoro bi mogli ostati bez sredstava. Zbog toga predlaže ograničavanje državama i kompanijama koje kupuju rusku energiju, kao i zaustavljanje isporuka čipova, motora i drugih dijelova — većinom iz Kine — koji su neophodni za rusku vojnu proizvodnju.
Petraeus smatra da bi „s te dvije akcije Putin bio prisiljen prekinuti neprijateljstva jer ne bi mogao nastaviti“.
Ukrajinske operacije i novi kapaciteti
Ukrajina, u međuvremenu, provodi vlastitu strategiju pritiska. Ruski zračni napadi prouzročuju golemu štetu, ali Ukrajina svake noći udara po ruskim rafinerijama i skladištima goriva. Prema procjenama, pogođena je trećina, a možda i polovica tih kapaciteta.
U uporabi su i rakete Flamingo, čiji je domet veći od Tomahawka, što Ukrajini daje nove mogućnosti u ciljanju ruskih logističkih središta.
Sigurnosna jamstva i pitanje pomoći
Na pitanje o budućoj sigurnosti Ukrajine, Petraeus odgovara da jamstva moraju biti „neprobojna“. Ipak, smatra da je za Kijev korisnije dobiti više oružja, streljiva i naprednih sustava obrane nego slati strane trupe koje ne bi imale izravnu borbenu ulogu.
Po njegovu mišljenju, snažnije naoružavanje ubrzalo bi stabilizaciju bojišta i stvorilo dugoročniji osjećaj sigurnosti nego simbolična prisutnost međunarodnih snaga.
Koja je realna situacija na terenu
Unatoč ruskim tvrdnjama o skorom osvajanju cijelog Donjecka, Petraeus smatra da su ruske snage još daleko od probijanja najvažnijeg obrambenog pojasa. Nakon dvije godine borbi i ogromnih gubitaka, ruski napredak i dalje je spor i skup.
Ističe da „ni nakon dvije godine nisu došli blizu ključnih utvrda“ i da je razmjer ruskih žrtava nešto što je teško usporediti s bilo kojim drugim sukobom u kojem je sudjelovao.
