Gradski vijećnik Liste za Rijeku Predrag Miletić otvorio je temu o kojoj se u Rijeci sve češće šapće, a rijetko javno govori – višednevnim čekanjima na ukop preminulih građana u organizaciji KD Kozala d.o.o..
U svom vijećničkom pitanju upozorio je da obitelji, u najtežim trenucima života, nerijetko čekaju više od tjedan dana na termin ukopa, što osim emocionalnog stresa stvara i dodatne troškove. Postavio je i sasvim logično pitanje: kako je moguće da komunalno društvo kojem je to osnovna djelatnost nije u stanju osigurati pravovremenu uslugu te je li vrijeme za ozbiljne organizacijske i kadrovske promjene.
Odgovor koji je stigao iz Grada Rijeke potpisuje gradonačelnica Iva Rinčić – i on, barem na papiru, nudi niz razloga zašto problem zapravo i nije problem Kozale.
Sve je krivo – osim onih kojima je to posao
Prema gradskoj upravi, produljena čekanja krajem 2025. i početkom 2026. godine posljedica su “objektivnih okolnosti”. Zimi, navodi se, raste broj smrtnih slučajeva. Neki ukopi su složeniji jer zahtijevaju ručni iskop. Bilo je blagdana i neradnih dana.
Drugim riječima – ljudi umiru više nego ljeti, grobovi nisu svi isti i kalendar, eto, ima praznike.
Kada se sve to zbroji, ispada da je problem u biologiji, sezonalnosti i kalendaru, dok se komunalno društvo pojavljuje kao pasivna žrtva okolnosti, a ne kao služba koja bi upravo u takvim situacijama trebala imati pojačane kapacitete.
Ni bolnica nije pošteđena odgovornosti
U odgovoru se spominje i Klinički bolnički centar Rijeka, koji vikendom ne preuzima pokojnika, pa se ponedjeljkom stvara veći pritisak na sustav.
Drugim riječima – ni smrt ne bi trebala biti tako neugodna da se događa izvan radnog vremena.
Ako se nastavi ovakvom logikom, sljedeći korak mogao bi biti savjet građanima da planiraju umiranje od utorka do četvrtka, kako bi komunalni sustav lakše funkcionirao.
Nedostatak radnika – univerzalni izgovor za sve
Grad priznaje i kronični problem nedostatka radne snage, osobito za radno mjesto grobara.
To je realan problem u cijeloj Hrvatskoj, ali pitanje koje Miletić zapravo postavlja jest jednostavno: ako znate da vam fali ljudi za osnovnu djelatnost, zašto sustav nije prilagođen tako da u kriznim razdobljima funkcionira brže, a ne sporije?
Jer kad komunalna služba ne može obaviti komunalnu uslugu, teško je krivnju trajno prebacivati na tržište rada.
Administrativno pranje ruku
Najzanimljiviji dio odgovora dolazi na samom kraju, gdje se zaključuje da navedene okolnosti “ne mogu biti rezultat loše organizacije ili duboke krize u Društvu”.
Drugim riječima – sve se poklopilo, ali nitko nije zakazao.
Smrtni slučajevi su porasli, blagdani su došli, radnika nema dovoljno, bolnica ne radi vikendom – i baš se u toj savršenoj oluji dogodilo da građani danima čekaju na ukop.
Slučajnost, naravno.
Ono ključno pitanje ostaje bez odgovora
Miletićevo pitanje nije bilo zašto zimi ima više smrti. Niti zašto postoje blagdani. Niti zašto je teško pronaći radnike.
Pitanje je bilo vrlo jednostavno: zašto komunalna služba ne uspijeva odraditi posao za koji postoji – i za koji građani uredno plaćaju uslugu.
Odgovor koji je stigao iz Grada Rijeke ne nudi rješenja, ne najavljuje reorganizaciju, ne govori o pojačanju kapaciteta niti o kriznim planovima za razdoblja povećanog opterećenja.
Nudi samo popis razloga zašto se – eto – nije moglo bolje.
Kad sustav zakaže, kriva je stvarnost
U prijevodu gradske logike: problem nije u sustavu, problem je što ljudi umiru u krivo doba godine, u krive dane u tjednu i u previše kompliciranim grobovima.
A komunalno društvo? Ono je tu da se nosi s idealnim uvjetima. Za sve ostalo – postoje izgovori.
