Delta je važećim prostornim planom predviđena kao stambeno-poslovna zona s javnim sadržajima, uključujući hotel, multifunkcionalnu dvoranu i akvarij, čime se taj prostor trebao postupno vratiti građanima i integrirati u urbanu strukturu grada.
Međutim, sve je očitije da se od takve razvojne vizije odustaje, piše udruga PIO.
NAPUŠTANJE URBANISTIČKE VIZIJE NA DELTI
Lučka uprava sada ima nove planove za područje Delte, koji nisu u skladu s prethodno definiranim urbanističkim ciljevima. Istodobno, skladište Exportdrva prenamjenjuje se u multifunkcionalnu dvoranu i hotel, uz ulaganje od 13 milijuna eura, čime se sadržaji prvotno planirani za Deltu premještaju na drugo područje luke.
DELTA KAO TEHNIČKA I LOGISTIČKA ZONA
Posljedica takvog pristupa jest da se prostor Delte ponovno ne vraća građanima, već ostaje opterećen infrastrukturnim i servisnim funkcijama poput terminala, parkirališta, prometnog rotora, solarne elektrane, heliodroma i pročistača fekalnih voda. Time se Delta, unatoč svojoj iznimnoj prostornoj i urbanističkoj vrijednosti, tretira prvenstveno kao tehnička i logistička zona, a ne kao potencijalno novo gradsko središte.
EUROPSKI PRIMJERI SUPROTNI RIJEČKOJ PRAKSI
Za razliku od europskih primjera poput transformacije Porto Vecchia u Porto Vivo, gdje se lučki prostori sustavno pretvaraju u dostupne, zelene i javne gradske prostore, u slučaju Delte svjedočimo odustajanju od planske, dugoročne urbane vizije u korist parcijalnih i funkcionalno ograničenih rješenja. Takav razvojni smjer dugoročno zatvara mogućnost stvaranja kvalitetnog javnog prostora i propušta rijetku priliku za istinsku integraciju obale u život grada.
PORTO VIVO – AMBICIOZNA URBANA REGENERACIJA TRSTA
Porto Vecchio u Trstu, čiji je cilj transformacija bivše industrijske luke u novi dio grada koji spaja povijesne objekte s modernim prostorima i „urbanom šumom“ u Porto Vivo, predstavlja ambiciozan plan urbane regeneracije i prenamjene povijesne luke.
MONUMENTALNA AVENIJA KAO OKOSNICA PROJEKTA
Radovi na Monumentalnoj aveniji nastavljaju se, čime se sve više približava dovršetak transformacije iz Porto Vecchia u Porto Vivo. Monumentalna avenija predstavlja okosnicu cjelokupnog projekta preuređenja te je osmišljena kao prostor namijenjen javnoj uporabi i uživanju.
Zahvat uključuje uspostavu široke mreže pješačkih i biciklističkih ruta, sadnju drvoreda duž cijele trase te novi sustav rasvjete. Projekt također predviđa obnovu povijesnih željezničkih tračnica, uz očuvanje njihova izvornog položaja kao podsjetnika na nekadašnje komercijalne aktivnosti ovog područja, u dijalogu s povijesnim skladištima koja se protežu uzduž avenije i oblikuju njezin urbani krajolik.
INFRASTRUKTURA KAO TEMELJ NOVOG GRADSKOG PROSTORA
Faze vezane uz ugradnju podzemne infrastrukture već su dovršene, uključujući vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, elektroenergetsku mrežu te glavnu infrastrukturu za tehnološke usluge. Time je ostvaren ključan korak prema pretvorbi ovog područja u novi, živ, pristupačan i održiv gradski prostor.
OD TERETNIH TRAČNICA DO URBANE ŠUME
Stari lučki kolosijeci u staroj luci (Porto Vecchio) koriste se kao osnova za „urbanu šumu“ i pješačke zone. Planirano je da dijelovi tračničke infrastrukture u budućnosti služe za laki električni prijevoz (tramvaj ili slični sustavi) unutar zone Porto Vivo Trieste. Ukratko, tračnice prestaju biti teretni koridori i postaju estetski elementi parkova ili dio novog sustava gradskog javnog prijevoza.
POVRATAK KAMENA I INDUSTRIJSKE BAŠTINE
Projekt Porto Vivo u Trstu uključuje uklanjanje asfalta i vraćanje kamenih blokova (basoli) i ključni je dio obnove Viale Monumentale (Monumentalne avenije) i stvaranja novog Linearnog parka. Trst je poznat po svojim velikim pješčenjačkim pločama zvanim basoli.
Gdje je god moguće, koriste se originalni kameni blokovi koji su bili skriveni ispod asfalta ili pohranjeni tijekom ranijih radova. Kamene kocke se postavljaju u kombinaciji s povijesnim tračnicama koje su također ostavljene u parteru kao podsjetnik na industrijsku prošlost luke.
RIJEKA IZMEĐU PROPUŠTENE PRILIKE I GUBITKA IDENTITETA
Cilj je pretvoriti nekadašnje sive, asfaltirane prometne površine u elegantne, pješačke i biciklističke zone visoke estetske vrijednosti koje spajaju arhitekturu starih skladišta s morem. Dok Trst bivšu luku planski pretvara u novi gradski prostor namijenjen građanima, pritom svjesno čuvajući industrijsku baštinu kroz očuvanje povijesnih tračnica i kamenih ploča kao sastavnih elemenata urbanog identiteta, u Rijeci se industrijska baština i dalje doživljava kao smetnja.
Takav odnos jasno je vidljiv i na primjeru mosta preko Rječine, gdje se umjesto integracije povijesnih slojeva prostora poseže za njihovim uklanjanjem. U tom kontekstu, Delta se unatoč važećim prostornim planovima svodi na infrastrukturnu zonu, čime se propušta rijetka prilika za stvaranje novog urbanog središta na obali. Ovakav pristup ne predstavlja razvoj, već trajno osiromašenje identiteta grada i zatvaranje jednog od njegovih najvrjednijih prostora.
