Rusija se suočava s paradoksom – ima ogromne količine nafte, ali ne zna kamo je plasirati. Prihodi od nafte i plina čine oko četvrtine državnog proračuna, pa nestabilnost na tržištu izravno utječe na financiranje Kremlja i njegovih vojnih aktivnosti.
Prodaja nafte na svjetskom tržištu sve je teža otkako su SAD uvele sankcije najvećim ruskim naftnim kompanijama, Rosneftu i Lukoilu. Dodatni problem stvara i domaće tržište jer su najveće rafinerije zatvorene nakon uspješnih ukrajinskih napada dronovima.
Sankcije već smanjuju izvoz
Sankcije SAD-a već su počele djelovati – izvoz ruske nafte morem pao je za 20 % u manje od mjesec dana. Iako sankcije službeno stupaju na snagu 21. studenog, kupci su već prestali naručivati naftu.
Pet indijskih rafinerija, koje inače kupuju oko 65 % ukupnog izvoza ruske nafte morem, odlučilo je privremeno obustaviti uvoz u prosincu. Dvije kineske državne kompanije, Sinopec i PetroChina, otkazale su oko 45 % planiranih isporuka iz luke Kozmino u Dalekom istoku Rusije.
Ako privremeni prekidi postanu dugoročni, izvoz bi mogao pasti na oko 2 milijuna barela dnevno – gotovo polovicu razine prije sankcija.
Rafinerije pod udarom dronova
Još veća prijetnja ruskoj naftnoj industriji dolazi od ukrajinskih napada dronovima. U srpnju je Rusija prerađivala oko 5,4 milijuna barela dnevno, a do kraja listopada taj je broj pao za oko 10 %. Napadi u Volgogradu, Tuapseu i Nižnjem Novgorodu zatvorili su najveće rafinerije, smanjujući kapacitet za oko 800.000 barela dnevno.
Nedostatak rafinerijskog kapaciteta uzrokuje i nestašice goriva te rast cijena unutar zemlje. Stalni napadi otežavaju popravke i stvaraju dugoročne poremećaje u opskrbnim lancima, koji su ionako ograničeni sankcijama.
Utjecaj na proračun
Pad proizvodnje i izvoza nafte direktno pogađa ruski proračun. Porez na vađenje mineralnih sirovina, koji se temelji na prosječnoj izvoznog cijeni Urals sirove nafte i tečaju rublje, smanjuje se kada proizvođači nemaju kamo plasirati naftu.
Od siječnja do listopada 2025. prihod od nafte i plina pao je za 21 % u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što u apsolutnom iznosu znači gubitak od 21,3 milijarde eura. Sankcije, rast troškova transporta i niže cijene nafte dodatno pritiskaju proračun i smanjuju porezne prihode.
Neizvjesnost na svjetskom tržištu
Smanjenje ruske proizvodnje može povisiti cijenu nafte na svjetskom tržištu. Primjerice, pad od milijun barela dnevno mogao bi podići cijenu Brent nafte za 8–10 dolara po barelu. No povećanje proizvodnje u Saudijskoj Arabiji i UAE moglo bi ublažiti ovaj efekt.
Međunarodna agencija za energiju predviđa globalni višak nafte od 4 milijuna barela dnevno u 2026., što dodatno ograničava mogućnost rasta cijena.
Pad prihoda od glavnog izvoznog proizvoda prijetit će i devalvacijom rublje. Iako je udio trgovine u rubljama porastao, dugoročno smanjenje petrodolara može isprovocirati inflaciju, rast cijena goriva i poreza te pritisak na civilnu ekonomiju.
