Zagrepčanin Ermin Smajlović nedavno je na društvenim mrežama podijelio svoje iskustvo preseljenja u Rijeku nakon više od tri desetljeća života u glavnom gradu. Njegova objava odmah je privukla pažnju jer opisuje koliko ga je ta promjena duboko dotaknula. Kako sam kaže, preseljenje mu je izgledalo „kao da sam promijenio cijeli svemir“.
Rođen i odrastao u Zagrebu, naviknut na poznati gradski tempo, tramvaje, buku i žamor, Ermin se opisuje kao „dečko iz Dubrave, skoro cijeli život u Retkovcu“. Taj ritam nosio je sve do 2016. godine, kada je zbog ljubavi spakirao nekoliko kutija i gotovo neplanirano otišao u Rijeku.
Novi život na Kvarneru
Danas ističe da se u ovih devet godina nije poželio vratiti. Ponekad se zaželi obitelji, ali Zagreb je blizu, uvijek dostupan za kavu, obilazak kvarta i podsjećanje na mladost. Ipak, ono najvažnije dogodilo se u Rijeci — upoznao je buduću suprugu, kupili su stan, rodile su se njihove kćeri. Kako piše, „tu sam zapravo, počeo živjeti“.
Zagreb mu je dao temelje, iskustvo, prve prilike i energiju velikog grada. Rijeka mu je ponudila nešto sasvim drugo — prirodu koja se spaja s morem, zrak koji miriše na sol i ljude koji, kako kaže, pozdrave i kad te vide prvi put. Atmosferu bez žurbe, ali punu topline.
Posebno pamti svoj prvi vikend u novom gradu. „Otvorio sam prozor, pogledao Učku, udahnuo… i čuo NIŠTA“ — opisuje trenutak tišine koji ga je osvojio. Samo more i planine, bez sirena, bez gradske frustracije. Tada je znao da ostaje.
Dva ritma, dvije energije
Uspoređujući gradove, Ermin danas govori kako ga Rijeka sve više vuče prema prirodi. Šali se da bi mogao završiti u kolibi u Gorskom kotaru, uz piće i izmišljene razgovore s medvjedima, a jedina briga bila bi drva za roštilj ili grijanje. Iza te šale stoji jednostavna misao: mir koji je pronašao postao mu je važniji od brzine koju je godinama živio.
Pitanje koje se ne prestaje vraćati
Nakon dugog boravka u Rijeci, Ermin se i dalje pita: „Kako to da Rijeka nije glavni grad Hrvatske?“
Oduševljen je otvorenošću ljudi, prirodom i ljepotom svakodnevnih pogleda s balkona na Krk, Cres i Učku. Čudi se što Rijeka gubi stanovnike, jer on ne vidi razlog zbog kojeg bi netko otišao.
Zagreb je i dalje voljen grad, ali Rijeka, kako kaže, „ima ono nešto – čarobno“. Svaki put kada pogleda more i otoke, zapita se: „Jesam li stvarno zaslužio ovakav mir i ljepotu?“
