Prošlo je 45 godina od nestanka teretnog broda M/B Dunav, koji je 28. prosinca 1980. nestao na Tihom oceanu. S brodom je nestalo i 32 člana posade, a tragedija je ostala najveća pomorska nesreća hrvatske trgovačke mornarice nakon Drugog svjetskog rata.
Dunav je nestao u orkanskom nevremenu, oko 700 nautičkih milja od japanske luke Yokohama, na području oceana dubokom oko 6.000 metara. Do danas nije pronađen nijedan trag broda.
Teretni brod riječke Jugolinije
M/B Dunav bio je teretni brod za prijevoz sipkog tereta u vlasništvu riječke Jugolinije. Izgrađen je 1973. godine u talijanskom brodogradilištu Cantiere Navale Muggiano u La Speziji.
U vrijeme kada je ušao u flotu, smatrao se jednim od većih brodova te vrste među hrvatskim brodarima. Plovio je na dugim oceanskim rutama, često u zahtjevnim uvjetima.
Isplovljavanje iz Kanade i oluja na Pacifiku
Na posljednje putovanje Dunav je isplovio 20. listopada 1980. iz kanadske luke Hamilton. Odredište mu je bila kineska luka Tsingtau.
Nakon gotovo dvadeset dana plovidbe brod se našao usred snažne oluje na otvorenom Tihom oceanu. Zimski uvjeti na tom području poznati su po jakim vjetrovima i visokim valovima.
Posljednja poruka s broda
Ujutro 28. prosinca 1980. u 7:30 po japanskom vremenu, zapovjednik broda kapetan Srećko Vukoša iz Kostrene obavijestio je upravu Jugolinije da je brod teško oštećen i da mora promijeniti kurs prema Yokohami.
Kasnije istoga dana Dunav je stupio u kontakt s brodom M/B Banija Atlantske plovidbe iz Dubrovnika. Spominjao se prodor mora u pramčano skladište i lom prednjih brodskih dizalica. Nakon toga, komunikacija je prekinuta.
Posljednje poruke s broda
Radiotelegrafist Milan Tišma javio se Jugoliniji 27. prosinca navečer. Govorio je o snažnom uraganu i visokim valovima. Oko 23:30 sati javio je da je brod oštećen i da mijenjaju kurs prema japanskoj Yokohami.
Njegov brat Božo tada je radio u Jugoliniji.
„Tada sam posljednji put čuo bratov glas.“
Ujutro 28. prosinca u 7:30 po japanskom vremenu, zapovjednik broda kapetan Srećko Vukoša iz Kostrene potvrdio je da je brod teško oštećen i da se upućuje prema Japanu. Yokohama je bila udaljena oko 700 nautičkih milja.
Informacije koje su kasnile
Vijest o teškoj situaciji na brodu nije odmah objavljena. Prošlo je pet dana prije nego što je javnost obaviještena da nema nikakvog kontakta s Dunavom.
Potraga koja je uslijedila trajala je do 10. siječnja 1981., kada su brod i posada službeno proglašeni nestalima. Kasnije se pokazalo da na području nestanka nije provedena stvarna i sustavna potraga.
Posada broda M/B Dunav
Na brodu su se nalazili:
Srećko Vukoša, Sojko Dundović, Marijan Tavčar, Nikola Peša, Milan Tišma, Goran Vukić, Krunoslav Katnić, Valter Franko, Gojko Novak, Marijo Rukonić, Nenad Marin, Emilio Ban, Petar Stanin, Dane Brkljača, Miroslav Brnelić, Bartol Perušić, Gvido Blažina, Josip Fanjak, Josip Negovetić, Goran Guzobad, Ivan Putnik, Ivica Štefulj, Miljenko Perčinić, Dragan Bakić, Tomislav Juretić, Miroslav Levak, Ilija Pavlinović, Ante Žunić, Smolenski Dužević, Drago Sikirić, Ivan Matak i Branko Obrić.
Brod koji je nestao bez ikakvog traga
M/B Dunav jedini je veći brod u novijoj povijesti hrvatskog brodarstva koji je nestao bez ikakvog materijalnog dokaza. Nisu pronađeni dijelovi broda, niti bilo kakvi tragovi koji bi rasvijetlili posljednje trenutke plovidbe.
O ovoj tragediji pisao je kapetan Vinko Horvat, koji je ranije plovio na Dunavu, ali se nije ukrcao na to posljednje putovanje. Njegova knjiga ostaje jedno od rijetkih svjedočanstava o brodu i ljudima koji su na njemu nestali.
