Uhićenjem Nicolása Madura jutros je završila politička karijera čovjeka koji je više od desetljeća simbolizirao autoritarni zaokret Venezuele. Njegov put do vrha vlasti, kao i način na koji je tu vlast održavao, obilježeni su kontroverzama, nasiljem i optužbama za najteža kaznena djela.
Od vozača autobusa do vrha sindikata
Nicolás Maduro rođen je 1962. godine u Caracasu u radničkoj obitelji. Kao mladić radio je kao vozač autobusa u gradskom prijevozu, gdje se uključio u sindikalni pokret. Upravo sindikalni aktivizam bio je njegov ulaz u politiku. Tijekom 1990-ih približio se krugu oko Huga Cháveza i njegove Bolivarske revolucije, prihvaćajući radikalno lijevu ideologiju, snažno antiameričku retoriku i koncept “revolucionarne države”.
Uspon uz Cháveza
Nakon Chávezova dolaska na vlast 1999., Maduro brzo napreduje. Postaje zastupnik, a potom i predsjednik Nacionalne skupštine. Najvažniju ulogu dobiva 2006. godine, kada je imenovan ministrom vanjskih poslova. Na toj je poziciji proveo sedam godina, gradeći bliske odnose s Kubom, Rusijom, Iranom i Kinom te istodobno zaoštravajući sukob sa SAD-om i zapadnim saveznicima.
U posljednjim mjesecima Chávezova života, Maduro postaje potpredsjednik i njegov politički nasljednik.
Dolazak na vlast i gubitak legitimiteta
Nakon Chávezove smrti 2013. godine, Maduro pobjeđuje na izvanrednim izborima s minimalnom razlikom. Oporba odmah optužuje vlast za izborne manipulacije, a međunarodni promatrači izražavaju ozbiljne sumnje u regularnost procesa. Taj deficit legitimiteta pratit će Madura tijekom cijele vladavine.
Zločini i represija nad građanima
Madurova vlast sustavno je koristila represiju kako bi ugušila svaki oblik otpora. Tijekom prosvjeda od 2014. nadalje, sigurnosne snage i paravojne skupine povezane s režimom odgovorne su za:
– ubojstva civila tijekom demonstracija
– masovna proizvoljna uhićenja
– mučenja u pritvorima
– nestanke političkih protivnika
Brojni bivši pripadnici režima svjedočili su o postojanju zapovjednog lanca koji je vodio izravno do vrha vlasti. Upravo te optužbe čine temelj međunarodnih istraga o zločinima protiv čovječnosti.
Povezanost s organiziranim kriminalom
Jedna od najtežih kontroverzi vezanih uz Madura odnosi se na optužbe o povezanosti državnog vrha s narkokartelima. Američke i međunarodne institucije godinama su tvrdile da je dio venezuelske vlasti sudjelovao u krijumčarenju droge, koristeći državne resurse, vojsku i zračne luke. Maduro je osobno optuživan da je znao za te aktivnosti i da ih je štitio u zamjenu za političku lojalnost.
Ekonomsko razaranje države
Iako se često predstavljao kao žrtva sankcija, gospodarski slom Venezuele započeo je prije njih. Nacionalizacije, uništavanje privatnog sektora, korupcija i klijentelizam doveli su do hiperinflacije, gladi i kolapsa zdravstvenog sustava. Više od sedam milijuna ljudi napustilo je zemlju, što je izravna posljedica politika Madurova režima.
Međunarodne optužbe i pad
Godinama se govorilo o mogućem uhićenju Madura, no tek jutros ono je postalo stvarnost. Njegovo privođenje uslijedilo je nakon niza istraga i optužbi koje su ga teretile za teška kaznena djela, uključujući zločine protiv čovječnosti i sudjelovanje u transnacionalnom kriminalu.
Naslijeđe straha i podjela
Maduro iza sebe ostavlja zemlju razorenu ekonomijom, duboko podijeljeno društvo i institucije lišene povjerenja građana. Njegova vladavina ostat će zapamćena kao razdoblje u kojem je Venezuela od bogate naftne države postala simbol političke represije i humanitarne katastrofe.
