Ako si ikada bio/la u klubovima u Rijeci, Zagrebu ili Splitu i čuo/la kako „cajke“ paraju zvučnike, znaš o čemu pričam. A kad na to dodaš Thompsona, čovjeka koji je 2025. godine napunio hipodrom u Zagrebu sa pola milijuna ljudi, lako je pomisliti: „WTF, zašto?“
Tko sluša turbofolk i zašto?
Turbofolk (ili „cajke“ kako ga mnogi zovu) se kod nekih i dalje gleda kao kič muzika iz kafana. Ali realnost je drukčija: ova glazba se masovno sluša među mladima, posebno na izlascima i koncertima, čak i među onima koji bi formalno rekli da je ne vole.
Za mnoge tinejdžere i dvadesetogodišnjake, turbofolk nije „politička poruka“ . To je hedonistička zabava, glazba uz koju se pije, pleše i izražava bunt protiv dosadnog mainstreama. Pjesme pune emocija, provokativnih stihova i jakih melodija postale su način da se mladost pokaže glasno i javno.
Izraz bunta
S druge strane imamo Marka Perkovića – Thompsona. Tip koji je svoju karijeru započeo početkom 90‑ih s ratnim pjesmama, a danas je simbol nečega puno šireg od same glazbe. Njegovi koncerti nisu samo masovni domoljubni derneci — za mnoge mlade oni su i način da se pobune protiv mainstream kulture, da pokažu da nisu samo poslušni konzumenti globalnih trendova i popularnih medija.
Tu ulogu dijelom igra i način na koji se domoljubno obrazovanje provodi u školama. Mladi odrastaju u okruženju gdje se nacionalni heroji i prošli ratovi često idealiziraju, dok kritička rasprava o povijesti rijetko postoji. U kombinaciji s buntovničkim instinktom, Thompson postaje figura kroz koju mogu izražavati individualnost, nostalgiju i pripadnost grupi, čak i ako dio poruka izaziva kontroverze.
Primjerice, na koncertu u Zagrebu 2025. godine, dio publike pozdravljao je uz problematični poklič „Za dom spremni“. Mediji i političari su odmah reagirali, ali kod mladih taj čin nije uvijek bio politički signal — često je bio izraz bunta, identiteta i zajedništva, način da se pokaže „ja nisam dio mainstreama, ja sam svoj“.
Nostalgija i pripadnost
Kod mnogih mladih Hrvata, turbofolk i Thompson nisu samo glazba. Oni su dio identiteta i socijalnog koda. To je miks nostalgije za nekom „turom u kafanu“, izraza domoljublja, ali i jednostavnog društvenog signala:
„Ja sam s ovdje, ja sam svoj.“
I dok stariji generacije kritiziraju, mladi često vide zabavu, zajedništvo i bunt protiv uniformirane pop kulture. Medijski napadi i kritike dodatno pojačavaju njihov interes. Kad ti netko kaže „to nije cool“, pomisliš: pa dobro, baš ću poslušati i pokazati svoje.
Nije sve u glazbi
Da rezimiramo: mladi Hrvati nisu opsjednuti turbofolkom i Thompsonom samo zato što im je zvučno privlačno. Radi se o kombinaciji društvene pripadnosti, nostalgije, identiteta i buntovničkog instinkta. Tu je i faktor „domoljubnog“ obrazovanja koji oblikuje njihove kulturne i povijesne okvire. U kombinaciji s medijskim kontroverzama – dobiješ fenomen koji pali masu, provocira starije generacije i dominira izlascima i društvenim mrežama.
Jer kada ti netko kaže „to nije cool“, mladi misle: pa dobro, baš ću to poslušati. I to – naglas.
