‘Invaliditet nije stvar tijela, invaliditet je – u glavi!’

Revija filmova s tematikom o invaliditetu održala se u HKD ove subote. Sve je počelo otvorenjem izložbe 4 autora/ice u atriju da bi se nastavilo projekcijama u velikoj sali, koja je bila ugodno ispunjena. Tri sata filmova uz duhovite i prigodne komentare voditelja i gostiju, ali i samih gledatelja u jednoj skoro kućnoj, opuštenoj prijateljskoj atmosferi, brzo je prolazilo. Deset filmova (od 3, 7, 12 i jedan od 30min) zaista su raznoliki i teško ih je opisati ukratko i zajedničkim opisom. Ipak, svaki od njih govori na neki svoj način o borbi određene osobe (ili grupe ljudi) o životnom putu, o preprekama koje treba proći.

Poruke koje smo dobili sa filmova izuzetno su jake, ne samo za osobe sa invaliditetom. Naprotiv, čini nam se da su vrijednije za nas druge, za razumijevanje, za toleranciju, za snagu i odakle pronaći snage… Jer kad pogledaš kako neki ljudi crtaju nogama, kako osvajaju medalje na natjecanjima, kako se bore kroz život uprkos svojim hendikepima uspoređujući ih sa “nama cijelima”, dođe ti da se postidiš, svog života u kuknjavi, utrci za novcem… Sjetiš se svog nezadovoljstva, svojih problema, koji prema svemu ovome izgledaju kao obična dječja igra. Problemi? Ma koje ćeš probleme navesti da ih imaš nakon što si pogledao film o osobi koja crta nogama jer nema ruke i piše SMS na mobitelu NOŽNIM PRSTOM?

Gledano sa filmske strane za koju su iz Spirita isticali da im je naročito bitna, možemo se složiti da je izbor filmova imao i “filmskog štiha”. Iskreno, više nego smo očekivali. Iako se na nekim radovima osjeća duh amaterizma (uz sve simpatije koje se uz taj epitet mogu navesti!), vidjeli smo i nekoliko tehnički odlično izvedenih filmova koji bez problema mogu stajati u svakoj reviji dokumentarnih filmova, bez obzira na temu.

Na kraju revije čuo se dugi aplauz organizatorima te lijepa gesta Gdje Semion-Tatić iz Odjela za kulturu koja je iskreno oduševljena, zatražila mikrofon – pohvalila Reviju i organizatore uz odobravanje prisutnih, što bi moglo značiti da će kao što se najavljivalo, ovaj “probni dan” sljedeće godine prerasti u veći Fest, po uzoru na Novosadski (nekoliko dana i popratni programi).
Duga večer završila je lijepim iznenađenjem za prisutne. Iako bez budžeta za ovu reviju, Spirit se pobrinuo nagraditi posjetitelje, pa su u suradnji s autorima/cama izložbe donirali nekoliko slika i fotografija s izložbe najupornijima koji su ostali sve do kraja, a bilo ih je još pedesetak upornih. Organizatori su, kažu, zadovoljni odazivom te napominju da smatraju uspjehom što je u publici bila većina osoba bez invaliditeta čime se tema nije dovela u svojevrsnu “getoizaciju”. Poruka upućena šire, a ne samo odrđenoj skupini, upravo kako su željeli da se dogodi.

Finalni zaključak – ukoliko niste bili, a volite film ili samo neuobičajene izlaske, može vam biti žao, jer organizatori nisu pretjerali kad su najavljivali “ovo su filmovi koji će vas promijeniti” – sigurni smo da će se mnogi slijedećih nekoliko dana često prisjećati nekih scena i poruka. A to je veliki kompliment za događaj.

Citat iz jednog filma (po pamćenju): ”Invaliditet nije stvar tijela, invaliditet je – u glavi!”. S tim bi se i mnogi naši političari složili.