Rijeka je grad u kojem je povijesna baština godinama često predmet zanemarivanja, devastacija i oštećenja. Nemar je toliko ukorijenjen da se čovjek ponekad zapita imaju li gradski oci i nadležni u pojedinim konzervatorskim institucijama averziju prema gradu u kojem žive. Je li još uvijek na dnevnom redu brisanje povijesti i uništavanje ono malo baštine što je preživjela do današnjih dana, procijenite sami.
Devastacija je godinama na dnevnom redu
Nažalost, za takvo stanje nije odgovoran samo Grad Rijeka. Nedavno smo pisali o primjeru Gata Karoline Riječke, prostoru pod upravom Lučke uprave Rijeka. Na gatu su nedavno tako loše izvršeni radovi da su radnici doslovce devastirali stogodišnji kameni postament. Isti je preživio dva svjetska rata. Očito nije mogao preživjeti suvremeni balkanski primitivizam i građevinsko fušarenje. Ovih se dana riječki slikar Mauro Stipanov dotaknuo još jednog primjera katastrofalnog odnosa prema povijesnog baštini.
Konzervatorski zavod koji je sam sebi svrha
U ulici Đure Šporera (ispred 1. Policijske stanice MUP-a op.a.) radovi su izvršeni na takav način da je pola ulice zadržalo izvorni oblik, a druga polovica je asfaltirana. Stipanov je u svom komentaru na društvenim mrežama dobro primijetio jednu stvar. Ova se svinjarija (oprostite na izrazu) dogodila na 10 metara zračne linije od Konzervatorskog zavoda. Ako pred vlastitim nosom nisu mogli zaustaviti i spriječiti ovakva “rješenja”, kako očekivati da će isti spasiti Gat Karoline Riječke, lansirnu rampu Torpeda, ostatak povijesne jezgre i industrijsku baštinu? Zaključak mnogih komentatora je bio isti – uz ovakav Konzervatorski zavod koji je očito sam sebi svrha – bolje da ga ni nema.
