Logorski kompleks Jasenovac, smješten na obali Save, osnovan je u kolovozu 1941. godine, a djelovao je sve do travnja 1945. Bio je najveći i najsmrtonosniji logor u tadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), pod upravom ustaškog režima Ante Pavelića. Iako je formalno prikazivan kao “radni logor”, Jasenovac je bio mjesto masovnih pogubljenja, prisilnog rada, mučenja i gladi. U njemu su zatvarani Srbi, Židovi, Romi, antifašisti, politički protivnici i svi koji su se smatrali prijetnjom ustaškoj ideologiji.
Kompleks je obuhvaćao više logora i radnih odjeljenja – od Krapja i Bročica do samog glavnog logora u Jasenovcu i ženskog logora u Staroj Gradiški. Prema svjedočanstvima preživjelih i istraživanjima povjesničara, u logoru su korištene izuzetno okrutne metode mučenja i likvidacija, a mnoge su žrtve stradale bez ikakvog pisanog traga.
Broj žrtava – između 80 i 100 tisuća
Točan broj žrtava Jasenovca nikada nije utvrđen, ponajprije zbog činjenice da su ustaše prilikom povlačenja u proljeće 1945. uništile većinu dokumentacije o logoru. Tijekom desetljeća nakon rata, brojke su postajale predmetom političkih manipulacija — od pretjerivanja u propagandne svrhe do pokušaja minimiziranja zločina.
Danas se, na temelju dostupnih istraživanja, može govoriti o okvirnom broju od između 80.000 i 100.000 ubijenih ljudi.
Poimenični popis koji vodi Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac (JUSP) sadrži 83.145 imena, od čega je:
- 47.627 Srba
- 16.173 Roma
- 13.116 Židova
- 4.255 Hrvata
- 1.128 Bošnjaka i drugih nacionalnosti.
Najuglednije svjetske institucije, uključujući United States Holocaust Memorial Museum, potvrđuju slične brojke, smještajući ukupan broj stradalih između 77.000 i 99.000. Riječ je o civilima i zarobljenicima koji su ubijani bez suđenja, a među njima je bilo i više tisuća djece – što je dokumentirano kroz fotografije, svjedočanstva i matične knjige žrtava.
Djeca među žrtvama
Posebno potresno poglavlje Jasenovca odnosi se na stradanja djece. Povjesničari i arhivski podaci svjedoče da je u logoru ubijeno više tisuća dječaka i djevojčica, najviše srpske nacionalnosti, koji su odvođeni iz svojih domova u Baniji, Kordunu, Slavoniji i Bosni. U selima oko logora pronađene su masovne grobnice u kojima su zakopavane i žrtve najmlađe dobi.
Djeca su često bila razdvojena od roditelja, izložena gladi, bolestima i zlostavljanju. Neki su preživjeli zahvaljujući akcijama spašavanja koje su organizirali humanitarci poput Diane Budisavljević, čije su aktivnosti dokumentirane i priznate u poslijeratnim istraživanjima.
Revizionizam i pokušaji umanjivanja zločina
Unatoč opsežnim znanstvenim istraživanjima i svjedočanstvima, u javnom prostoru i dalje se povremeno pojavljuju pokušaji revizionističkog tumačenja događaja u Jasenovcu. Ti pokušaji često imaju političku pozadinu i temelje se na selektivnom čitanju izvora ili potpunom negiranju dokazanih činjenica.
Najnoviji primjer takvog pristupa zabilježen je jučer u Hrvatskom saboru, gdje su stranke DOMiNO i Hrvatski suverenisti organizirale okrugli stol o Jasenovcu. Sudionici tog skupa iznijeli su teze koje su izazvale oštre reakcije javnosti i stručnjaka.
Što je rečeno na okruglom stolu u Saboru
Prema izjavama prisutnih, sudionici su zaključili da je Jasenovac bio radni logor u kojem se “pjevalo i sviralo”, da “nije bilo masovnih ubojstava” te da je “broj žrtava bio manji nego u Srebrenici”.
Osim toga, iznesena je tvrdnja kako “djeca u logoru nisu ubijana”, nego da su “dolazila dobrovoljno na praksu u majstorske radionice koje su bile na glasu u NDH”.
Ovi zaključci izazvali su val osuda među povjesničarima, udrugama žrtava i javnim institucijama koje se bave očuvanjem sjećanja na holokaust i zločine Drugog svjetskog rata. Upozoreno je da takve izjave ne samo da vrijeđaju žrtve nego i potkopavaju povijesne činjenice koje su potvrđene svjedočenjima, forenzičkim nalazima i dokumentima međunarodnih institucija.
Znanstveni konsenzus nasuprot političkim manipulacijama
Povjesničari jasno ističu da Jasenovac nije bio “radni logor” u smislu kakvim ga pokušavaju prikazati revizionisti, nego koncentracijski i likvidacijski logor.
Radne aktivnosti koje su u logoru postojale — poput krojačkih, stolarskih i metalskih radionica — služile su isključivo kao dio represivnog sustava, a zatvorenici su bili prisiljeni raditi u neljudskim uvjetima kako bi produžili vlastiti život za nekoliko dana ili tjedana.
Kultura sjećanja na Jasenovac temelji se na činjenicama, ne na političkim interpretacijama. Povjesničari, muzeji i međunarodne organizacije kontinuirano rade na očuvanju arhiva i popisa žrtava kako bi se spriječilo prekrajanje povijesti.
