Pet godina obnove i – cement. Nakon što je dokumentacija najavljivala “zaštitu, prezentaciju i konzervaciju najstarijeg arhitektonskog spomenika u Rijeci”, najnovije fotografije iz središta grada pokazuju nešto što se teško može nazvati ičim drugim nego – devastacijom.
Najstariji sačuvani dio riječkog života, Stara vrata / Rimski luk, spomenik koji je tisućama godina svjedočio povijesti Trsatike, Quarnera i moderne Rijeke, doslovno je ožbukan. Najvrjedniji kasnoantički zid, otkriven na istoj lokaciji, također je premazan glatkim cementnim slojem, kao da se radi o garažnom potporom zidu, a ne o jedinstvenom arheološkom nalazu.
Ono što je trebalo biti stručno konzerviranje, prema svemu viđenom, pretvorilo se u radove koji potpuno brišu autentičnost materijala. Struka to naziva “trajnim gubitkom izvornosti”. Građani to jednostavno zovu – uništavanje.
Povijesni dragulj pretvoren u sivu ploču
Rimski luk – Stara vrata – već stoljećima je fascinirao istraživače. Još od 1700-ih o njemu se piše u europskoj humanističkoj literaturi.
U 19. stoljeću se mislilo da je riječ o slavoluku cara Klaudija. Riječki povjesničar L. G. Cimiotti dokazao je da su to zapravo vrata kastruma. Kasnije je arheolog dr. Mate Suić precizirao: radi se o vratima pretorija Trsatike, okrenutima prema moru, što potvrđuju i ostaci kasnoantičkih zidova pronađeni 1955. i istraženi 1981.
Drugim riječima:
Riječani danas gledaju betonirani spomenik koji bi u svakoj normalnoj europskoj državi bio tretiran kao svetinja.
I još jednom: nije riječ o sporednom zidiću, nego o NAJSTARIJEM arhitektonskom spomeniku u gradu
Kastrum Trsatike bio je preteča gradske jezgre. Rimski luk bio je njegov ulaz.
To su vrata kroz koja se u Rijeku ulazilo prije Mlečana, Frankopana, Habsburgovaca, mađarskog kralja, pa i prije Slavenâ.
Legenda kaže da su ga sagradile štrige u jednoj noći.
Danas bi legenda mogla glasiti:
da je pet godina obnove trajalo samo zato da bi se na kraju preko povijesti prelio sloj žbuke.
Kako se ovo moglo dogoditi?
Je li ovakva intervencija uopće dio konzervatorskog rješenja?
Je li odobrena?
Tko je potpisao izvedbu?
Zašto se najvrjedniji arheološki ostatci grada tretiraju kao novogradnja?
Gdje je bila struka i gdje je nadzor?
I najvažnije:
može li se ovo još ispraviti ili je šteta nepovratna?
Bosanski lonac