Divljaštvo gradske uprave nad riječkom spomeničkom baštinom

Prije nekoliko dana došla je vijest da je Grad Rijeka donio odluku da rimski mozaici u Starom gradu ostanu trajno zatrpani. Obrazloženje je da bi otkopavanje antičkih mozaika „destabiliziralo Kosi toranj” i uzrokovalo probleme s podzemnim vodama, pa će tako ostati trajno zatrpani i nedostupni građanima i turistima.

Podsjetimo da je ovaj naš Tarsatički mozaik najveći antički mozaik pronađen na tlu RH. Bio je otkopan i istražen još davne 2008. godine pa ponovno zatrpan i preliven asfaltom sa namjerom da u skoroj budućnosti cijeli trg bude uređen, a mozaici trajno otvoreni javnosti. No, u ovih 17 godina Grad Rijeka nije učinio ništa da se ozbiljno krene sa realizacijom ovog projekta. Štoviše, gradske vlasti smatrale su antičke mozaike nevažnim i odredile „važnije” prioritete. Spominjao se višegodišnji monitoring Kosog tornja kao i uvjeti konzervatora koji se „trenutno nisu mogli riješiti”. Na kraju je pronažen ‘krivac’ – zvonik Kosog tornja iako takvih povijesnih građevina koje imaju problema sa statikom ima puno u Europi i uspješno se rješavaju. Kao što postoje stručnjaci u Italiji i Grčkoj za trajnu sanaciju i zaštitu mozaika.

Međutim to sve ne znači ništa jer važniji prioriteti (MB Galeb) moraju biti pošto poto dovršeni. Nedavno je u Splitu u okviru Dioklecijanove  palače otkriven obnovljeni antički mozaik (manji od riječkog) , gdje je također bilo problema sa podzemnim vodama i statikom, ali je sve uspješno riješeno, a većinu sredstava obnove dao je Grad Split. Ono što je u Splitu od povijesne važnosti očito nije i u Rijeci.

Najvažniji spomenici pod skelama ili prekrivani smećem

Grad Rijeka pokazuje neshvatljivu averziju i nedostatak senzibiliteta prema vlastitoj povijesnoj baštini, a primjera je previše.

Pune 4 godine Arco Romano – Stara vrata , najstarija povijesna građevina našeg grada nalazi se u skelama. Razlog koji navode iz Grada je nedostatak konzervatora za obnovu.

Punih 20 godina Srednjovjekovni zid u Starom gradu stoji sasječen u kutu Klobučarićevog trga preplavljen smećem Povratak na već planirani i izrađen postament od strane Grada nije na vidiku.

Fasada Palače Municipija, simbola riječke komune koja se doslovno raspada dodatno je načičkana reklamama i rashladnim uređajima.

Propadanje Teatra Fenice iznimne povijesne građevine bila je ponuđena na prodaju Županiji i Gradu, ali je Grad odbio kupnju kao i preuzimanje skrbništva nad ovim zdanjem, koje mu omogućuje zakon.

Vrijedi spomenuti i kapele na Kalvarijskim stubama (zdanja iz 17.st.) koja se raspadaju, crkvu Marijinog Uznesenja ili Assuntu, najstariju riječku crkvu koja je u lošem stanju ili Park Nikole Hosta (jedan od nekada najljepših botaničkih vrtova Mediterana) koji se pretvorio u smetlište.

Nadalje, uređenje i popločenje Starog grada je stalo prije 8 godina „iz nepoznatih razloga”. Unatoč tome što su Trg riječke rezolucije,  Trg Grivica ispred Svetog Vida, Šporerova ulica i ulica Pod Kaštelom definirane i njihovo uređenje nije uvjetovano gradnjom nekog budućeg objekta.

Obnove fasada kasne godinama ili se ne dovode u originalno stanje

Obnove fasada koje se sufinanciraju gradskim sredstvima kasne po nekoliko godina ili se pak obnavljaju na način da obnovljena zdanja ne dobivaju svoj originalan izgled već se jednostavno „premazuju” jednobojno kao što je primjer fasade OŠ Centar-Sušak. Ovo zdanje izuzetne ljepote originalno je bilo višebojne fasade, ali išlo se Grad se odlučio na jeftiniju varijantu jednobojnosti što je umanjuilo umjetničku vrijednost zdanja. Takvih primjera ima još.

Spomenino još i Art Kvart i zgradu Muzeja Moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) kao i Teatrino, zdanja koja se doslovno raspadaju unutar kompleksa koji ova gradska vlast smatra krunom svog „uspjeha” u vođenju grada.

U svim ovdje navedenim primjerima Grad Rijeka je vlasnik ili bi se trebao pobrinuti da pomogne u obnovi jer se radi o zdanjima od izuzetne povijesne i spomeničke važnosti za Rijeku. Nažalost politika Grada Rijeke svake godine ide u smjeru sve većeg zanemarivanja ukupne povijesne baštine našeg grada.

I slijepcu je jasno da se „sve snage” Grada usmjeravaju na MB Galeb odnosno njegov dovršetak i stavljanje u funkciju, dok sve ostalo može čekati. Kruna ove nakaradne politike prema vlastitoj povijesnoj baštini je odluka da Antički mozaici Starog grada kao izuzetna povijesna vrijednost ostanu trajno zatrpani. Ovakva politika prema vlastitoj povijesnoj baštini je divljaštvo i takvih primjera u Europi zapravo i nema.