Može li osoba koja je pristajala na radnje koje nisu u skladu sa zakonom ponoviti isto? Može li i treba li takva osoba, koja je isto činila i u tijelima javne vlasti biti imenovana na upravljačku funkciju te iste vlasti?
Na sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke naći će se i Prijedlog odluke o imenovanju Magdalene Lupi Alvir za ravnateljicu Gradskog kazališta lutaka Rijeka (GKL). Prijedlog podnosi Kazališno vijeće GKLa čiji je predsjednik Davor Mišković. Sam prijedlog i cijeli postupak ima nekoliko razina koje su sporne!
Dramski studio unutar HNK
Magdalena Lupi Alvir bila je umjetnička voditeljica dramskog studija za djecu i mlade „ZIM“ (Zajc i Malik) koji je djelovao unutar HNK Ivana pl. Zajca. Svjedoci smo niza radnji suprotnih zakonu koji prate tu instituciju. Svjedoci smo i stava Olivera Frljića i Marina Blaževića kako se s takvom praksom treba prestati. No, i sama Magdalene Lupi Alvir sudjelovala je u radnjama oko „ZIM“a koje nisu bile usklađene sa zakonom.
HNK Ivana pl. Zajca naveliko se hvalio početkom listopada, studenoga 2012. Dramskim učilištem „ZIM“ (Zajc i Malik) – Mladi za mlade. Upisi su započeli 05. studenoga 2012. Na tadašnjoj konferenciji za novinare na kojoj su sudjelovali intendantica HNK Ivana pl. Zajca Nada Matošević Orešković, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, pročelnik riječkog Gradskog odjela za kulturu Ivan Šarar, voditeljica i dramska pedagoginja Kazališne radionice Malik Denis Kirinčić, ravnatelj Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca Damir Orlić i dramaturginja Hrvatske drame Magdalena Lupi Alvir, istaknuto je kako je „projekt Dramskog učilišta ZIM (Zajc i Malik) – Mladi za mlade, iniciran od strane Odjela za kulturu, temeljem Smjernica gradonačelnika, odnosno kao odgovor Grada na potrebu formiranja centralnog mjesta edukacije mladih s područja dramskih umjetnosti i to suradnjom ustanova i nezavisne scene.“ Tada je naglašeno kako će se „edukacija vršiti pod nadzorom profesionalnog dramskog pedagoga. (…) Cilj je edukaciju i produkciju mladih u kontekstu dramskih umjetnosti podići na značajno višu razinu koja će mladim talentiranim osobama ponuditi kvalitetnu slobodnu aktivnost primjerenu njihovoj dobi, ali i dobru platformu za buduće profesionalno bavljenje glumom.“
Povodom premijere predstave Djevojčak u vještičjem vrtlogu u listopadu 2012. rečeno je: „Naime, prije nekoliko godina u Rijeci je pokrenuta inicijativa za osnivanje profesionalnog Dramskog učilišta za djecu i mlade koju su inicirali Grad Rijeka, Kazališna radionica Malik i HNK Ivana pl. Zajca. A uspostavljanjem profesionalno vođenog kazališta za djecu i mlade kao važne umjetničko-odgojne ustanove u Rijeci bi se nadomjestio višegodišnji diskontinuitet postojanja profesionalno vođenog kazališta za djecu i mlade i po prvi put uspostavilo kontinuirano djelovanje stručnog dramskog učilišta koje nedostaje gradu Rijeci.“
U svibnju 2013. na konferenciji za novinare je rečeno: „Praizvedba autorskog projekta Mile Čuljak “Pitching Rijeka” u izvedbi polaznika Dramskog učilišta ZIM (Zajc i Malik) bit će upriličena u utorak, 21. svibnja 2013.“
S obzirom na sve navedeno zanimala me pravna osnova osnivanja ovog „profesionalnog Dramskog učilišta za djecu i mlade“. S obzirom da se radi i o važnoj „umjetničko-odgojnoj ustanovi (!) u Rijeci“ kako „bi se nadomjestio višegodišnji diskontinuitet postojanja profesionalno vođenog kazališta za djecu i mlade“ zanimali su me i program, kurikulum, izvedbeni plan, izvedbeni program, odluke o osobama koje će izvoditi program kao i ev. dopusnicu nadležnog ministarstva jer se radi o „djelovanju stručnog dramskog učilišta“, a sva ih „stručna učilišta“ moraju imati. 29. svibnja 2013. uputio sam pitanja na adresu HNK ne bi li se saznao odgovor.
06. lipnja 2013. Službenik za informiranje HNK Ivana pl. Zajca, Miroslav Lang odgvorio je: „obavještavamo vas da se rok za očitovanjem po vašem zahtjevu od 29. 05. 2013. godine, u vezi Dramskog učilišta HNK produžuje za 15 dana jer ste jednim zahtjevom zatražili veći broj informacija, zbog čega nismo u mogućnosti odgovoriti u zakonski propisanom roku od 15 dana.“
I opet je čudno, bez obzira na veći broj informacija koje se traže, zašto je potrebno više od 15 dana za izvući dokumente koji postoje i jednostavno ih dostaviti? Koncept učilišta je takav da je primamljiv. Mnogi roditelji, kao i njihova djeca, željeli bi sudjelovati u tako „profesionalnom Dramskom učilištu“, u takvoj „važnoj umjetničko-odgojnoj ustanovi“, gdje će se raditi „pod nadzorom profesionalnog dramskog pedagoga“ gdje će se sve „podići na značajno višu razinu“. Djeca su se upisivala, roditelji uplaćivali. Kome?
28. lipnja 2013. sastavljen je odgovor u kojemu stoji: „Osnivanje Dramskog učilišta je u tijeku a osnova će biti pisani Sporazum kojega će zaključiti Grad Rijeka, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i Udruga Kazališna radionica Malik.“
Zaključak: Ako je osnivanje u tijeku znači da Dramsko učilište još pravno nije postojalo! U gotovo godinu dana nije se uspio potpisati niti sporazum. Jesu li onda Matošević Orešković, Obersnel, Šarar, Kirinčić, Orlić i Lupi Alvir obamnjivali javnost na konferenciji za novinare 2012.? Zašto se u takav projekt nije ušlo s najvišom razinom profesionalne pravne osobnosti? Zašto se HNK i Grad odlučio za udrugu, a ne niti za jednu umjetničku orgnaizaciju? Umjetničke organizacije mogu osnovati samo profesionalci, dok udrugu mogu osnovati građani. Zašto HNK i Gradu nije bitno da s djecom rade osobe koje su profesionalne u određenom području? Zašto je to pravilo?
Nadalje, u odgovoru iz HNK se navodi: „Dramsko učilište za djecu i mlade nije predviđeno kao formalna obrazovna institucija s pravom javnosti tako da se podukom u okviru tog učilišta neće stjecati profesionalna diploma ili akademski stupanj zbog čega nije potreban kurikulum, izvedbeni plan, izvedbeni program ni dopusnica ministarstva.“
Kako se onda moglo govoriti o „važnoj umjetničko-odgojnoj ustanovi“ ? Zašto se posegnulo za ovakvim modelom? Što su mogli roditelji misliti nakon svega?
Dakle, profesionalno kazalište niti je namjeravalo osnovati Dramsko učilište s najvišim mogućim standardima. Rađe je to bio poligon u kojemu su do punog izražaja dolazili upravo poznanstva, nepotizam i interesne grupacije. Jesu li profesionalci podučavati djecu? Je li „edukacija i produkcija mladih u kontekstu dramskih umjetnosti podignuta“ ovim postupcima „na značajno višu razinu“? Zašto iz HNK nisu odgovorili na dio upita koji se tiče odluka o osobama koje su izvodile program?
Kakvi to profesionalci rade u HNK kojima treba gotovo 30 dana za odgovor od par rečenica jer „nismo u mogućnosti odgovoriti u zakonski propisanom roku od 15 dana“? Je li službenik za informacije u prvom obraćanju znao da navedeni dokumenti ne postoje? Kakva je to učinkovitost? I sve plaćaju porezni obveznici! Ono što je najžalosnije jest činjenica da je isti „projekt“ sastvni dio Strategije kulturnog razvitka Grada Rijeke do 2020. I ovaj postupak „baca sjenu“ na ionako „sjenovitu“ Startegiju. Ali, kuda i sve, tu i to…
Ono što je bitno jest to da HNK nije mogao provoditi takve projekte jer nije imao temelj u Statutu. Dakle sve je bilo protustatutarno. O tome svjedoči i jedan zapisnik Kazališnog vijeća koji ukazuje na svjesnost o navedenom problemu, ali pokazuje još jedan od niza promašaja koje je provodilo i podržavalo Kazališno vijeće HNK. Da je tomu tako svjedoči i Odluka o promjeni djelatnosti Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka od 06. prosinca 2013. u kojoj se navodi: „Također, zbog zaključenog Sporazuma o o provedbi programa Dramskog studija za djecu i mlade uvodi se djelatnost „organiziranje i provođenje edukativnih, dramskih, glazbenih i scenskih tečajeva, radionica i predavanja““. Ista je promjena provedena kada se mijenjao Zakon o kazalištima koji je predvidio povećanje broja članova Kazališnog vijeća s tri na pet.
A umjetnička voditeljica projekta „ZIM“ upravo je bila Magdalene Lupi Alvir i pristajala na sve postupke. I s obzirom na sve svoje stavove o legalnosti zašto su Oliver Frljić i Marin Blažević predložili upravo Lupi Alvir za ravnateljicu Hrvatske drame?
Djelovanje unutar TRAFIKa
Tranzicija je pojam koji se povezuje s teškim i crnim razdobljem prijelaza društvenih uređenja. Tranzicijsko fikcijsko kazalište (TRAFIK) upravo je subjekt kojega je Magdalena Lupi Alvir suosnovala i čija je bila umjetnička voditeljica od 1998. do 2008., a u kojemu je djelovala i dalje.
Članovi TRAFIKa upravo u maniri tranzicije sudjelovali su u nizu radnji koji se mogu okarakterizirati kao sukob interesa ili čak radnji koje nisu u skladu sa zakonom. Primjerice u Izvještaju sa Skupštine UPUHA Rijeka održane 11. lipnja 2009. je napisano: „Sanja Josipović je iznjela raport tj. problem podizanja velikog iznosa novca s našeg računa za materijalne troškove. Nakon prethodne konzultacije s UO, najboljim mogućim rješenjem ispostavilo se vraćanje svakog člana podružnice do 30-11 ove godine r1 račune u iznosu od 2,000,00 kn u obliku putnih troškova, vip-a, robe etc. Na ovaj način šparamo na porezu, a svim članovima osiguravamo veći dohodak. Također je predloženo da svako odbijanje ovog načina potpore automatski znači odbijanje od plaće. Znači, do 30-11 -09 svaki član podružnice prilaže r1 račune u iznosu od 2,000, 00 kn.“ Članovi Upravnog odbora UPUHA Rijeka 2009. su bili Senka Baruška, Gordana Svetopetrić i Žak Valenta. Posljednjih dvoje djelovalo je unutar TRAFIKa. Ovaj pak manevar još je gori od sličnoga iz nedavne prošlosti (slučaj Živog zida) jer se članovima osim natjeravanja na „pranje novca“ za ne činjnje kaznenog djela prijeti „odbijanjem od plaće“! Naravno, treba napomenuti da UPUH ovakvo djelovanje nije niti u jednom trenu sankcionirao.
Nadalje, članica Kulturnog vijeća za dramsku umjetnost Grada Rijeke bila je i Iva Nerina Sibila suosnivačica TRAFIKA. TRAFIKOV udio u sredstvima scenske djelatnosti Javnih potreba u kulturi u 2011. je iznosio 8,44% dok je predviđeni udio za 2012. 11,43% (povećanje udjela od 35,43%). Dakle Iva Nerina Sibila sudjelovala je u odlučivanju o sufinanciranju pravnog subjekta kojemu je suosnivačica! Nigdje se iz zapisnika ne vidi da ista nije sudjelovala za vrijeme rasprave o istima.
Nadalje, neki sudionici projekata (a možda i članovi) TRAFIKa bili su zaposleni suprotno zakonu u Osnovnoj školi za klasični balet i suvremeni ples pri OŠ Vežica u Rijeci. Primjerice, Marin (također) Alvir kao korepetitor suvremenog plesa posjeduje svjedodžbu Osnovne glazbene škole Aleksandra Jug-Matić, Rijeka. Dakle, ne posjeduje visokoškolsku kvalifikaciju. Mila Čuljak kao učitelj plesa posjeduje potvrdu Filozofskog fakulteta u Rijeci o završetku sveučilišnog dodiplomskog studija. Kako na Filozofskom fakultetu u Rijeci ne postoji studij suvremenog plesa ili plesa navedeni studij nije odgovarajuće vrste. Mila Čuljak posjeduje i magistarsku diplomu Mobilne akademije izvedbenih umjetnosti (MAPA), Amsterdam, Nizozemska koja nije bila „nostrificirana“. Gordana Svetopetrić kao vanjski suradnik posjeduje dokument Amsterdam Hogeschool voor de Kunsten koji nije preveden od strane sudskog tumača te se ne zna što predstavlja. Ukoliko se radi o diplomi, nije posjedovala rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje o priznanju inozemne visokoškolske kvalifikacije. Također nisu bile razvidne i možebitno stečene pedagoške kompetencije.
Ovo su samo neki od djelatnosti. Razvidno je kako je Magdalena Lupi Alvir sudjelovala i podržavala djelovanje neusklađeno sa zakonom i u institucijama i u izvaninstitucionalnom sektoru. Postavlja se pitanje kako vjerovati da isto neće činiti na predloženoj funkciji?
Program neusklađen sa zakonom
I najbitnija činjenica jest ta da predloženi program Magdalene Lupi Alvir nije u skladu sa zakonom. Zakon o kazlištima jasno propisuje kako se intendant, odnosno ravnatelj imenuje na temelju predloženoga četverogodišnjeg programa rada koji obvezno sadrži financijski i kadrovski plan ostvarenja predloženog programa. Isto je navedeno i u natječaju, a vjerojatno je i statutarna obveza GKLa. U samome obrazloženju Prijedloga odluke o imenovanju navedeno je: „Kao jedinu manu programa Magdalene Lupi Alvir može se istaknuti nedovoljno razrađen financijski plan, bez konkretnih brojčanih pokazatelja u prihodima i rashodima i tek s okvirnim i skicoznim planom iznalaženja sponzorskih i koprodukcijskih financijskih sredstava potrebnih za propulzivno djelovanje kazališta. Budući da ostatak programa svjedoči o ozbiljnim namjerama kandidatkinje za radno mjesto ravnateljice, valja vjerovati kako će nedvojbeno kompetentnu umjetničku stranu vizije upravljanja kazalištem u punoj mjeri slijediti i ona poslovno-menadžerska, neophodna u današnjim tržišnim uvjetima poslovanja kazališnih kuća.“
Dakle Kazališno vijeće i samo priznaje kako financijskog plana nema već prijedlog temelji na VJERI?! Vjeri o tome kako poslovno-menadžerske kompetencije slijediti one umjetničke.
Prema priloženom programu Magdalene Lupi Alvir od strane GKLa financijski plan je doslovce napisan na manje od cjelovite dvije stranice i ne sadrži niti jednu brojku! Nižu se informacije o povećanju broja izvedbi, prihoda i sl. bez konkretne analize i utemeljena. Ono što je napisano nikako se ne može nazvati financijskim planom,
Nadalje i iz nužnog kadrovskog plana koji je na jednoj stranici nije jasno jesu li predložena zaposlenja utemljena na kadrovskim pokazateljima. Primjerice, sistematizaciji radnih mjesta, broju mogućih zaposlenih (koje financira Grada) ili se isto odnosi na želje predlagateljice. Pod kadrovskim planom se raspravlja o vizualnom identitetu GKLa, sanaciji gledališta, fundusu, a da nije jasno kakve i ima li uopće napisano veze s kadrovskim planom.
Iz svega se zaključuje kako predloženi program nije u skladu sa zakonom.
Izgleda da Kazališno vijeće GKLa kreće stopama većeg nacionalnog brata i to nakon svih cirkusa kojima smo svjedočili. Valja još napomenuti još jedan mogući sukob interesa. Predsjednik Kazališnog vijeća GKLa Davor Mišković sudjeluje u pravnom subjektu Drugo more koje je interesno vezano u pravni subjekt Molekula čiji je upravo još jedan član TRAFIK.
