Jačanjem osjećaja pripadnosti gradu Riječani su sve više doživljavali Stara Vrata jednim od najvažnijih simbola grada, smatrajući njegovu postojanost i žilavost simbolom snage i izdržljivosti Rijeke kroz vijekove burne povijesti.
Obnova koja je potrajala godinama
Zadnjih dana riječka javnost digla se na noge ugledavši na koji način je simbol antičke Tarsatike obnovljen. Nakon više od četiri godine „mukotrpnog“ obnavljanja Stara Vrata – Arco Romano osvanuo je bez skela s tzv. cementnom kapom. Ono što je odmah bilo čudno u cijeloj ovoj priči je da se za ovako malo antičko zdanje obnova vrši više od četiri godine, odnosno da nema dovoljno stručnjaka koji će odraditi posao.
U stvari, radilo se o procjeni Ministarstva kulture da riječki Arco Romano nije dovoljno bitan i može biti na čekanju na neodređeno vrijeme. I ovako se u Rijeci, od strane gradske uprave, neće nitko buniti jer ih sama obnova toliko i ne zanima. I tu su bili u pravu, jer Marko Filipović, a kasnije ni Iva Rinčić, nisu pokazivali nikakav interes za dovršetak obnove.
Tisućljetna izdržljivost i povijesni značaj
Treba spomenuti da Stara vrata – Arco Romano stoje punih tisuću sedamsto godina unatoč okolnim rušenjima i devastacijama koje su se u Starom gradu događale. Ali Riječani su još u 18. stoljeću imali jak senzibilitet prema ovom prastarom zdanju i tadašnja Gradska uprava stavlja ga pod svoju zaštitu sa zabranom bilo kakve devastacije objekta i okolice.
Stara vrata su izdržala nebrojene potrese u Rijeci, pa i onaj katastrofalan 1750. godine. Kasnijim jačanjem osjećaja pripadnosti gradu Riječani su sve više doživljavali Stara Vrata jednim od najvažnijih simbola grada, smatrajući njegovu postojanost i žilavost simbolom snage i izdržljivosti Rijeke kroz vijekove burne povijesti.
Zaborav druge polovice 20. stoljeća
Dvadeseto stoljeće donosi rušenje Starog Grada i iseljavanje stanovnika, a Stara Vrata ostaju gotovo zaboravljena u sporednoj ulici desetljećima poslije Drugog svjetskog rata. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, prilikom gradnje poslovne zgrade Jadroagenta, Stara vrata bila su u ozbiljnoj opasnosti od rušenja. I tada se radilo na jačanju objekta pa se po prvi puta pojavljuje cement na Starim vratima. Kasnije su te „nelogičnosti“ ipak ispravljene, za pretpostaviti zahvaljujući ljudima iz Konzervatorskog odjela koji su tada imali više senzibiliteta.
Principij i prividni povratak dostojanstva
Uređenjem kompleksa Principija popločava se i ulica kod Starih Vrata kao i osvjetljenje samog zdanja. Pomislili smo da su Stara vrata napokon dobila ono što su i zaslužila. No ne zadugo, jer stižu skele koje će tamo stajati godinama, sve do nedavno.
Sporna obnova i „cementna kapa“
Stara Vrata su obnovljena dobivši tzv. „cementnu kapu“, što njen izgled bitno mijenja. Gle čuda, gotovo identičan Arco Romano u Trstu nema cementni dodatak na vrhu. Reakcije Riječana vrlo jasne: DEVASTACIJA.
Reakcije nadležnih i usporedba s Dubrovnikom
U očekivanju da se oglase i nadležni za ovu sramotu javila se gospođa ministarka Obuljen koja obznanjuje Riječanima da su svi u zabludi i da je sve urađeno u skladu sa strukom i da nema daljnje diskusije.
U njezinom Dubrovniku se trenutno obnavlja Orlandov stup. Kad bi kojim slučajem obnovljeni Orlando dobio cementnu kapu na glavu, za pretpostaviti je da bi reakcija gospođe ministarke Obuljen bila žestoka.
Tarsatički Principij, i u okviru njega Stara vrata, građen je u 4. stoljeću, a tada na mjestu današnjeg Dubrovnika bila je samo gola grota iznad mora. Starost riječkih Starih Vrata, a samim time i povijesna vrijednost, ne znače ništa dotičnoj ministrici koja, osim što je dopustila da obnova traje skoro pet godina, dopustila je i da obnova bude odrađena katastrofalno, bez imalo senzibiliteta prema ovom prastarom objektu i jednom od najvažnijih simbola našeg grada.
Primjer omalovažavanja i zanemarivanja povijesnog simbola Rijeke.
