Povodom Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje podsjećamo na životni put zapovjednika obrane grada, Mile Dedakovića Jastreba. Iako je uloga Jastreba u obrani grada danas neupitna, njegov život nakon pada grada obilježen je traumom, privođenjem, ozljedama i javnim optužbama na račun tadašnjeg državnog vrha. U nastavku donosimo isključivo provjerene i dokumentirane činjenice.
Izlazak iz Vukovara i pad grada
Mile Dedaković napustio je Vukovar 16. studenoga 1991., u pokušaju da izvede ranjenike i otvori koridor prema gradu. U trenutku sloma obrane 18. studenoga nalazio se izvan grada, koordinirajući pokušaje proboja koji nikada nisu provedeni. To je potvrđeno u vojnim izvješćima i kasnijim iskazima suboraca.
Privođenje 23. studenoga: službeno potvrđen događaj
Pet dana nakon pada grada, 23. studenoga 1991., Dedaković je priveden u Zagrebu. Razlog privođenja bio je službeno formuliran kao “remetenje javnog reda i mira”, no okolnosti i danas izazivaju kontroverze. Nakon kratkog zadržavanja, pušten je bez podizanja optužnice.
Ozljede nakon privođenja: medicinski potvrđene
Posve je dokumentirano da je nakon privođenja imao ozljede glave i tijela, a više svjedoka navelo je da je bio pretučen. Dedaković je u brojnim intervjuima potvrdio da je prošao kroz fizičko maltretiranje.
U jednom od svojih najpoznatijih svjedočenja izjavio je sljedeće:
„Tjedan dana su me tukla njih četvorica. Slomili su mi dva rebra. Nisam mogao stajati. Pretučenog bi me bacili u kotlovnicu, a bilo mi je bolno i disati. Tako fizički i psihički razbijen ležim i razmišljam – što se događa, zašto!? Došao sam do zaključka da je posrijedi bio novac! Stalno su pitali gdje je novac, a ja ništa nisam shvaćao. Nisam shvaćao da mi to rade oni koji nisu imali hrabrosti otići u Vukovar, koji su željeli sakriti mnoge malverzacije oko sredstava i oružja namijenjenih Vukovaru, a koja nikada nismo dobili…“
Ova izjava javno je zabilježena i predstavlja dio njegovog povijesnog svjedočanstva.
Niti jedna institucija nikada službeno nije objasnila okolnosti privođenja ni ozljeda.
Optužbe na račun Tuđmana, Šuška i Manolića
Ono što se često izostavlja jest činjenica da je Mile Dedaković vrlo brzo nakon oslobađanja iz privođenja počeo javno progovarati o onome što je smatrao ključnim propustima u obrani grada.
U intervjuima, javnim istupima i svjedočenjima ispred braniteljskih organizacija navodio je tri teške optužbe:
Franjo Tuđman – Dedaković je tvrdio da je vrh države “odustao od proboja prema Vukovaru” i da je politička procjena imala prednost nad spašavanjem branitelja i ranjenika. To je izrekao u više intervjua, uključujući 1993. i kasnije 2000-ih.
Gojko Šušak – optuživao ga je da je “blokirao slanje pomoći Vukovaru” i da nije odobrio nužne vojne resurse za proboj. Ove optužbe Dedaković je više puta ponovio u javnosti.
Josip Manolić – optuživao ga je da je sudjelovao u političkim odlukama koje su rezultirale napuštanjem grada i kasnijim zataškavanjem odgovornosti. Dedaković je 2000-ih govorio da “Manolić jako dobro zna zašto Vukovar nije dobio pomoć”.
Marginalizacija i povlačenje iz aktivne službe
Nakon privođenja Dedaković je hospitaliziran, a potom i umirovljen. Dobio je status HRVI-ja, nije se vratio u aktivnu vojnu službu, niti je bio dio političkog vrha obrane.
Godinama nakon rata bio je marginaliziran u državnim protokolima. Branitelji su to često isticali kao nepravdu, osobito jer je njegova vojna uloga u obrani grada bila nesporna.
Kasnije je ipak promaknut u čin brigadira, čime je djelomično ispravljena nepravda učinjena prema njemu.
Posljednje godine i smrt
Mile Dedaković živio je povučeno, povremeno dajući izjave isključivo povodom obilježavanja obljetnica Vukovara. Umro je 8. svibnja 2023. godine u Zagrebu.
Njegova priča ostaje jedna od najosjetljivijih i najtragičnijih u hrvatskoj vojnoj povijesti — priča o heroju koji je obranio grad, ali je nakon rata ostao sam, obilježen traumom te dubokim sukobom s najvišim državnim vrhom.
PRAVI HRVATSKI GENERAL! HEROJ!