Vedrana Rudan u svojoj novoj kolumni osvrnula se na nedavni napad huligana na Srpski kulturni centar u Splitu i pokušaj ponavljanja istog “performansa” u Rijeci.
Primorka sam i time se ponosim. Rođena sam u Opatiji, otkako znam za sebe u moj su kraj dolazili ljudi iz čitavog svijeta.
Mi smo kao djeca govorili talijanski, bilo je to pred sedamdeset godina. Ja sam u četvrtom osnovbe učila njemački, u srednjoj njemački i engleski.
Sva djeca su u Mošćeničkoj Dragi gdje sam odrasla radila čim bi počelo ljeto.
Prodavala sladoled, nosila kofere turistima, čekala ispred zgrade Turističkog društva i vodila goste do kuće gdje su trebali odsjesti.
Nikad nam roditelji nisu rekli da su Talijani, Nijemci i Austrijanci naši neprijatelji.
Dolazili su i Srbi, nikad nam roditelji nisu rekli da su oni naša braća. Gosti su stranci, ljudi od čije love živimo i tu je priči bio kraj.
A onda je došao rat. Nas je Primorce zatekla njegova žestina. Odakle tolika mržnja?
Nastavak kolumne Vedrane Rudan dostupan je na njenom blogu.
