Parkiranje u Rijeci je noćna mora! Puzanje ulicama očajnički tražeći nekoga tko će osloboditi mjesto je depresivan i frustrirajući način gubljenja vremena i goriva, no za mnoge Riječane to je svakodnevna stvarnost.
Očito rješenje je izgradnja više parkirnih mjesta i to je svakako glasan zahtjev. Očit, ali osuđen na propast. Neizbježno dovodi do više vožnje i još više automobila. To se više puta pokazalo u gradovima diljem svijeta.
U posljednjih deset godina vlasništvo automobila u Hrvatskoj skočilo je s 350 automobila po 1000 stanovnika na preko 500, prestižući Dansku i Švedsku. Uskoro ćemo se izjednačiti s talijanskom i njemačkom stopom vlasništva automobila od oko 700 auta po 1000 stanovnika. To bi značilo preko 20 000 dodatnih automobila na riječkim ulicama. Ako mislite da je parkiranje sada loše, samo pričekajte još nekoliko godina…
Međutim, Rijeka još uvijek ima vremena i priliku izbjeći ovaj scenarij prometne noćne more. Rijeka nije dizajnirana za automobile. Nikada neće biti raj za vozače, bez obzira na to koliko se novih cesta i parkirališta izgradi. Pa koja je alternativa?
Jedino realno rješenje je smanjiti potrebu za vožnjom i poticati hodanje, bicikliranje i korištenje javnog prijevoza. Čak i ako zanemarimo zdravstvene, ekološke i financijske prednosti, manje automobila na cestama koristit će onima koji moraju voziti. Pješake, bicikliste i putnike u autobusu treba smatrati prijateljima vozača, a ne smetnjom.
Čini se da je trenutno poboljšanje uvjeta za automobile glavni prioritet u procesu planiranja. Sve ostalo se smatra samo nečim za one ljude koji iz nekog razloga ne mogu voziti. Djeca, starije osobe, osobe s invaliditetom, siromašni ljudi, svi su zanemareni unatoč tome što čine barem polovicu društva. Osim toga, mnogi ljudi voze jer je to jedina opcija, a ne zato što to žele. Prijevoz ljudi s jednog mjesta na drugo najučinkovitije moguće sada je norma u cijeloj Europi, a ne prijevoz automobila s jednog mjesta na drugo.
Inicijativa gradonačelnika da umirovljenicima omogući besplatno putovanje autobusom je dobrodošla, ali se može učiniti više kako bi se potaknulo sve ostale da koriste druge alternative umjesto auta.
Uspostavljanje istinskog integriranog sustava javnog prijevoza neizbježno zahtijeva znatno vrijeme i novac, ali postoje mnoge mjere koje se mogu poduzeti odmah i uz vrlo male troškove.
Pa što se sada može učiniti?
Za početak, poboljšanje informacija o postojećim autobusnim i željezničkim uslugama je lagana i jeftina pobjeda. Nedavno dodavanje ekrana uživo na nekim autobusnim stajalištima dobrodošao je korak naprijed, ali informacije o Autotroleju i lokalnim vlakovima mogu se lako poboljšati. To samo zahtijeva malo razmišljanja i nekoliko minuta vremena web dizajnera.
Također bi pomoglo kada bi se vidjeli poznati javni dužnosnici kako koriste autobusni sustav. U mnogim gradovima diljem svijeta od izabranih dužnosnika očekuje se da koriste javni prijevoz čak i ako je to samo za pokazivanje.
Hodanje! Besplatno je, zdravo i ljudi to rade već 130 000 godina. Rijeka možda nije stara koliko i ljudska rasa, ali hodanje je bio najčešći oblik prijevoza veći dio svoje povijesti i infrastruktura već postoji.
Zaustavljanje na pješačkim prijelazima ne košta ništa, a ova zakonska obveza se uvelike ignorira. To naravno obeshrabruje hodanje unutar grada. Zakon treba provoditi, ali je također samo dobrosusjedski stav da se stane bez obzira na zakon. Parkiranje na pločnicima je potpuno neprihvatljivo kada blokira put pješacima, posebno roditeljima s kolicima, korisnicima invalidskih kolica itd. Da, vozači moraju negdje parkirati, ali i ljudi moraju negdje hodati.
Biciklizam?
Sljedeće – biciklizam. Da, znam, Rijeka je brdovita, ali to nije objašnjenje za gotovo nepostojeću upotrebu bicikala ovdje. I drugi gradovi su brdoviti, ali mnogo više ljudi vozi bicikl u njima, posebno sada kada su električni bicikli toliko uobičajeni. Rijeka je dovoljno mala da je svugdje na udaljenosti za bicikliranje. Rijeka ima jednu očitu prednost, a to je da je jedini grad u Europi koji nema odredbe za biciklizam. Stoga bi čak i najmanja mjera bila ogromno poboljšanje.
Evo jednog vrlo konkretnog i štedljivog prvog koraka: zamjenimo stanice za “Bike Share” RiCikleta s običnim nosačima za bicikle. To bi bilo vrlo lako provesti i zapravo bi uštedjelo novac koji se trenutno troši na neiskorišteni program dijeljenja bicikala. Kada ste ikada vidjeli nekoga da vozi jedan od tih bicikala?
To se nebi trebalo spominjeti da bi svaki novi autobusni kolodvor trebao imati odgovarajući stalak za bicikle. Međutim, ovo je Rijeka pa to ipak spominjem.
Diljem Europe predložene mjere široko su provedene i rasprava je o tome kako izvući ljude iz automobila, Rijeka je anomalija u pokušaju da se što više ljudi vozi. Svako izbjegnuto putovanje automobilom čini stvari malo lakšima za one koji moraju voziti. Kao što je ranije spomenuto, 20 000 dodatnih automobila na riječkim cestama neće nikome pomoći bez obzira na to koliko se parkirnih mjesta izgradi.
Uklanjanje automobila na riječke ceste neće nikome pomoći bez obzira na to koliko se još parkirnih mjesta izgradi.
Ukratko, gradskoj upravi je potrebna prometna politika, a ne politika parkiranja.
