Željko Sopić, bivši trener HNK Rijeke, danas vodi poljski Widzew Łódź, a u intervjuu za Weszlo.pl dao je detaljan i otvoren pregled svog trenerskog puta, problema s infrastrukturom, odnosima s igračima i medijima te razlozima prekida prethodnih angažmana.
“Ne opraštam lijenost, a od novinara očekujem pripremu”
Na samom početku, Sopić se osvrnuo na odnos s medijima:
„U Hrvatskoj imam mnogo prijatelja među novinarima, ali u Poljskoj gotovo i ne razgovaram s vama. Ponekad me nerviraju presice jer novinari traže ‘glup odgovor’. Ako mi pitanje nije relevantno, igrat ćemo ping-pong“, rekao je.
Smatra da je ključno da obje strane budu profesionalne:
„Ako se ja trudim pripremiti trening, onda očekujem da i novinari dođu informirani.“
Igrači, motivacija i transparentnost: “Ako ne možeš dati 100%, vrata su tamo”
Sopić ne podnosi površnost u svlačionici:
„Ako netko ne može ili ne želi dati minimum, pomognem mu pronaći izlazna vrata.“
Govorio je i o problemima u prošloj sezoni, kad su neki igrači izbjegavali minute kako bi izbjegli aktivaciju ugovornih klauzula.
Odlazak iz Rijeke: “Nisam htio gurati sina sponzora”
Najveću pažnju izazvala je njegova izjava o odlasku iz Rijeke:
„Nisam htio staviti u igru sina od sponzora. Uvijek će igrati najbolji. Ne mogu praviti budale od igrača.“
Referirao se na Steven Juncaja, sina američkog poduzetnika Georgea Juncaja, koji se povezuje s ulaganjima u Rijeku. Juncaj mlađi odigrao je dvije utakmice u Kupu i potom otišao na posudbu u američki Michigan Stars, klub svog oca.
Problemi u Widzewu: “Treniramo u parku, to je nedopustivo”
Sopić je izrazio nezadovoljstvo trenutačnim uvjetima u Poljskoj:
„Treniramo u parku, ljudi nas gledaju izvana. Na stadionu možemo trenirati samo dva puta mjesečno. U Hrvatskoj se trenira 3–4 puta tjedno bez problema.“
Posebno je kritizirao gradsku upravu koja, po njegovu mišljenju, ne razumije potrebe nogometnog kluba.
Razlika između Hrvatske i Poljske: “Kod nas je više talenta, ali u Poljskoj je igra intenzivnija”
Sopić je komentirao i razlike u nogometnim kulturama:
„Hrvatska ima više talentiranih igrača, ali Poljska je fizički jača. Treneri ovdje igračima previše govore što da rade. Treba ih pustiti da budu – nogometaši.“
Fornalczyk i razvoj igrača: “Bitno je gdje ćeš biti u 16 metara”
Posebno je pohvalio Fornalczyka, mladog talenta Widzewa:
„Ne želim mu stavljati okvire. Razlika između igrača koji vrijedi milijun i onoga koji vrijedi deset milijuna je u pozicioniranju u kaznenom prostoru. To se može naučiti.“
O noćnim treninzima i glasinama o Dinamu
Prisjetio se dana u Gorici, gdje je trenirao igrače u 3 ujutro kako bi im dao slobodne dane.
„Kad to radi netko drugi, mediji ga hvale. Kad ja – ispada da sam lud.“
Na pitanje o glasovima koji su ga povezivali s Dinamom, rekao je: „To je moj klub, ali nitko me nije zvao. Samo glasine.“
Filozofija rada: “Ne radite za mene, radimo zajedno”
Za kraj, Sopić se osvrnuo na organizaciju stožera i svoju filozofiju:
„U Hrvatskoj imate šest ljudi u stožeru, ovdje ih ima i po 20. Nema problema, svi trebaju doprinositi. Ljudi ne rade ‘za mene’, već ‘sa mnom’.“
Trener bez filtera
Željko Sopić ostaje vjeran sebi – direktan, često kontroverzan, ali uvijek fokusiran na ono što smatra najvažnijim: rad, poštenje i rezultat. Njegov intervju za poljski Weszlo pokazao je da iza svake titule trenera stoji čovjek koji se bori – protiv birokracije, medijskog pritiska, nerealnih očekivanja i kompromisa koje ne želi prihvatiti.
