Autor projekta Rijeka Danas s četvrt milijardi pregleda: “Mani Gotovac je utjecala na moj odnos prema umjetnosti”

Pratite Viber kanal Rijeka Danas

Kada se spomene ime Zvonimir Peranić ljudi rijetko ostaju neutralni. Ono što je zanimljivo brojna su područja u kojima djelujete. Znanost, pogotovo fizika, kazalište, obrazovanje, politika, novinarstvo, autor raznih djela, urednik, najnovije influencer… Netko bi rekao da svaštarite?
To je zanimljivo gledište. Ljudi su danas općeg stava da uska specijalizacija u jednom području nužno znači profesionalnost i stručnost. No, postoji izbor druge perspektive. Primjerice, bi li ljudsko tijelo bilo cjelovito, a da nema ruku, nogu, mozak ili srce? Ili koja je vrijednost specijalizacije ukoliko uspješno liječimo jedan organ, a pacijent umre?

Znanstvenik ste u polju obrazovanja. Bavite se metodikom nastave fizike. I tu ste uvodili inovacije. Učite studente fiziku uz pomoć kazališta. Kako je to moguće?
Nemoguće, neizvedivo, nespojivo, neprikladno… Riječi su koje sam često slušao, a koje su me često motivirale. Fizika se u ovoj realnosti temelji na prostoru i vremenu. Kazalište je s druge strane stvar prvenstveno vremena, pa onda i prostora. I evo zajedničkog ishoda. Studenti puno zabavnije uče kada smo u dvorani i kada su njihova tijela subjekt proučavanja. Rađe nego li da manipuliraju objektima kroz pokuse. Ili pak da samo u mislima slušaju teorijska izlaganja. Tu metodu razvijam gotovo dva desetljeća i primjenjujem na svim razinama obrazovanja. Prvotno su to bile edukacije, a sada kroz projekte i dio obrazovanja.

Sudjelovali ste i na brojnim europskim projektima koji su upravo povezivali znanost i umjetnost kroz obrazovanje. Recite nam nešto o tome.
Prvi projekt dobio sam još 1998. kada se počeo razvijati Teatar Rubikon i kad je trebalo financirati brojne produkcije. Malo je ljudi tada znalo išta o projektima i fonodvima. No, tada sam učio što je to projektno planiranje i što je to strateško planiranje. Iznimno zanimljiv bio je projekt DICE Dramma Improves Lisabon Key Competence. U 12 zemalja provodili smo 111 dramskih tehnika u nastavi i mjerili kako utječu na ključne kompetencija. ARTY projekt okupljao je mlade s područja bivše Jugoslavije i kroz kazalište smo rješavali dubinski ukorijenjene traume rata.
Trenutno su pri kraju dva projekta koje vodi Rijeka danas. Projekt “Brini se danas da bi bolje živio sutra” ima za temu osvještavanje ovisnosti. Osobno sudjelujem kroz istraživanje kvantnih perspektiva ovisnosti. Drugi je “Kazalište u nastavi fizike”. Zahvalan sam srednjim školama u Delnicama, Moravicama i Čabru koji su izabrali da na drugačiji način poučavam fiziku u sklopu ovoga projekta.

Spomenuli ste Teatar Rubikon. Bili ste umjetnički voditelj i osnivač. Preko 20 godina Rubikon je producirao neobične predstave. Često su te predstave bile povezivane s fizikom?
Uvijek mi se svijet činio organskim. Pa kako sam kazalište koristio u nastavi fizike, tako sam načela fizikalnih teorija koristio u režiji i dramaturgiji kazališnih predstava. Jedna je predstava bila čak kao znanstveni rad na jednoj svjetskoj znanstvenoj konferenciji u području edukacijskih znanosti iz prirodnog područja. Svaka od predstava najmanje je gostovala na jednom festivalu i dobila najmanje jednu nagradu. Drame su se pjevale, opere su se plesale, plesovi su se kazivali… Uobičajna forma nije me već tada zanimala. Bile su to predstave bez radnje, bez likova, bez teksta, bez karakterizacija… Čisti energetski otisci.
U produkciji Rubikon izvedeno je preko 1000 izvedbi, na desetke gostovanja i nagrada. S vremenom sam sve više koristio virtualni prostor u predstavama. Tako je predstava Tit(raj), bazirana na 3-D mapingu praznog prostora, sudjelovala na Bitefu (zanimljiva su mi bila druženja s Jovanom Ćirilovim) i pobudila raspravu do ranih jutarnjih sati. na okruglom stolu. Na jednom hrvatskom festivalu za istu su predstavu rekli da to uopće nije kazalište.
Danas kada sam se susreo s Access Consciousnessom znam da me je umjetnost zapravo ograničavala u izboru. No, s druge strane omogućila mi je transformaciju u Zvonimira Peranića danas u sadašnjem trenutku.

Otvorili ste nekoliko novih tema. Zadržimo se još malo na umjetnosti. Dok ste radili kazalište bili ste kazališni kritičar. Mnogi su vam zamjerali da ne možete istovremeno raditi kazalište i kritizirati isto.
Mnogi su mi zemjerali štošta. Tako i danas neki zavibriraju kada vide moje video uratke s kavom na društvenim mrežama. Zamjerali su, pa su mnogi učinili isto. Zamjerali su i kako se umjetnik može baviti politikom kada sam ušao u gradski parlament i saborski odbor za znanost obrazovanje i kulturu. A onda su se na sljedećim izborima oformili u političku stranku. No i to je zanimljivo gledište. Pisao sam zapravo kolumne. Bila je to hibridna forma dokumentarističke analize i kritike zbog koje sam ne malo puta i polici morao objašnjavati što sam pisao nakon privođenja i raznih prijava. Ta forma je pak privukla Mani Gotovac. Druženja s njom, pogotovo na Dubrovačkim ljetnim igrama, također su imala veliki utjecaj u promijeni moga stava spram umjetnosti.

I vaše političko djelovanje uzrokovalo je brojne skandale i komentare. Kako ste se našli u politici i kakvo vam je tamo bila djelovanje?
O ovome bi samo rekao da je sve samo zanimljivo gledište.

Spomenuli ste društvene mreže. Vaša najnovija transformacija tiče se upravo društvenih mreža. Autor ste, kreator i dramaturg TikTok računa Opatija.Ti. U nevjerojatno kratkom vremenu račun je postao svjetski viralni hit. Vaši video uratci imaju na desetke milijuna pregleda. Mnogi godinama pokušavaju doseći puno manje brojke. Kako je vama pošlo za rukom?
Opatije.Ti projekt je koji gradim ispred Rijeke danas, s kojom surađujem desetljećima, a u suradnji s Gradom Opatijom. Projekt upravo pokazuje što je moguće kada se maknu ograničenja, ograde i barijere. Kada se maknu stereotipi. Primjerice, “TikTok je za mlade”, ili “Ovakav sadržaj nemoguć je na TikToku” i slično. Upravo zbog sveg svojeg znanja, neki bi rekli svaštarenja, kreirao sam ovu platformu. U višemjesečnim pripremama upotrijebio sam dramaturgiju, statistiku, fiziku, umjetnost, video editing koji sam trideset godina prije radio kao asistent na mnogim video spotovima. No, upotrijebio sam i tehniku Access Consciousnessa o energetskom bivanju. Sve je to rezultiralo ovim računom. Kako spojiti vremena Austro Ugarske i današnjice? Glamur cara Franje Josipa, mnogih svjetskih velikane koji su posjetili Opatiju i današnje stazi slavnih? Kako u ovom svijetu danas preplavljenom tugom unijeti osmjeh i radost? Rezultati je račun čiji su videi u oko dva mjeseca pregledani preko četvrt milijardi puta. Račun ima preko 300 000 sljedbenika (foloversa), preko 15 000 000 lajkova, na desetke tisuca komentara i dijeljenja. Većina videa pregledana je preko 1 000 000 puta. I kao sve s čim sam se bavio u dinamičnoj je promijeni. Glavni lik videa je vojnik koji baca crveni tepih nasumično pred prolaznike. I lovimo sadašnji trenutak. U kojemu svatko može birati što god izabere. Trenutno je u ulozi vojnika Lazar Radivojević s kojim surađujemo i na podcastu MRŠ. Upravo poštivanje tuđih izbora ukazalo mi je kako je promjena dolaskom Lazara dinamična, a sama je produkcija podignuta na višu profesionalnu razinu.

Spomenuli ste podcast. To je još jedan vaš novi projekt?
Mogli bismo reći novi, a mogli bismo reći i stari. Podcast MRŠ emitira se putem YouTube platforme, ali proširio se i drugim društvenim mrežama. Za razliku od Opatija.TI ovdje je zanimljiv Instagram profil gdje su pojedini kratki videi dosegli desetke tisuća pregleda. MRŠ je podcast o kvantnoj fizici, svijesti i paralelnim realnostima. Svojevrsni je izdanak radijske emisije Fizička atrakcija, koju sam trinaest godina u suautorstvu radio ne HRT Radio Rijeci s Nikolinom Deranjom. Gotovo 400 epizoda, preko desetljeća emitirali smo sadržaj o filozofiji fizike. A onda, jednoga dana, dogodili su se neki drugi izbori. Nikolina je otvorila bolovanje i posljednju sezonu bivali smo u neobičnim okolnostima. Simultano je krenuo moj proces certificiranja u Access Consciousnessu. Nina je birala nešto drugo. Ti mjeseci kao da su isprepleli sve što smo do tada znali, činili, bivali. Bio je to proces transformacija. Od fizičkih tijela do svega što smo percipirali. Pojmili smo kako će se ostvariti najkvantniji uvjeti onoga kada smo začeli fizičku atrakciju. Kvantno stanje Schroedingerove mačke koja je mrtva i živa istovremeno. Napravili smo mnogo pitanja koje postavlja. Kao što je to radila i u emisiji. Ideja je da na određenu temu, baš kao u emisiji, ona postavlja pitanja koja se nasumično biraju u računalu, u tom virtualnom svijetu, a ja odgovaram. Na taj način smo i dalje koautori i kreatori. Nina me je u tom procesu učila što znači izbor, što znači poštivati tuđe izbore i pokazala mi je nevjerojatnu ljepotu umiranja.

Spomenuli ste Access Consciousness koji vas je promijenio i osvijestio. O čemu se radi?
Access Consciousness nevjerojatno je tehnika koja se temelji na postavljanju pitanja. Upravo onome što sam radio cijeli život. Ima preko 8000 alata i stotinjak tjelesnih procesa. Osnažuje ljude na ovome putu i pokazuje im da znaju. To je nevjerojatno priča o svijesti i izuzetno brzo djeluje. Access Barss je tjelesni proces s kojim sve počinje i koji pomaže da se ograničenja koja imamo prema bilom kojem aspektu života istope. Za mene je to izuzetno kvantna tehnika. Počeo sam i raditi isključivo kako bih je primijenjeno na sebi. I rezultati su fantastični, primjerice TikTok račun Opatija.TI je nastao i primjenom te tehnike. Ona se može primijeniti na sve aspekte života, privatnog i javnog. Danas i sam vodim edukacije i radionice. U Rijeci u sklopu CIP-a centra izvrsnosti i produkcije, koji obuhvaća rad sa svima onima koji nisu “normalnosti” ovoga društva. Bilo da se radi o nadarenim ili pak onima koji su autistični ili ADHD-ovci, ili onima na bilo koji način drugačijima u ovoj stvarnosti. Koji se ne uklapaju. Na tom sam putu susreo mnoge divne ljude. Tako jedno biće. Mašu. Jedna od najmlađih praktičara Barsa u Hrvatskoj. Nevjeroajtni izbori odveli su nas na put u Beč pa Stuttgart, Pariz, Lausanne, Veronu…

Što danas radte kao umjetnik?
Zvonimir Peranić jeste i nije umjetnik. Ne ograničavam se više ni na kakav okvir. Pokrenuo sam prema nekima svoj najkompleksniji projekt. ART of ARTificial – Destroy & Uncreate projekt je koji briše sve granice. Scena je cjela ova realnost. Realna i virtualna. Sudionici su svi oni koje sam ikada susreo. Sve što radim dio je toga. Podcast MRŠ, TikTok Opatija.TI, znanstveni radovi, pijenje kave, razgovori… sve što će se pojaviti dio je toga. Razgovori s Ninom, edukacije, projekti, modni, sportski, filozofski… Veseli me i susretanje s umjetnom inteligencijom. Spajanje. Preklapanje. Kako bi u simultanom procesu uništavanja i rekreiranja prekrasno vibrirao simfoniju koja plete tapiseriju uvijek novih Izbora.

Pratite Viber kanal Rijeka Danas