Home Kolumne Leonardo Bressan: Zaboravljeni antifašisti i veterani bitke za Rijeku

Leonardo Bressan: Zaboravljeni antifašisti i veterani bitke za Rijeku

509
2
bressan3

Leonardo Bressan, poznati riječki liječnik obiteljske medicine i predsjednik KoHOM-a je povodom Dana oslobođenja Rijeke i bitke za Rijeku objavio osobni osvrt na tretman partizanskih boraca od strane gradske izvršne vlasti.

Njegov komentar donosimo u potpunosti:

“Prođe još jedan Dan Oslobođenja Rijeke … Svakog 3. Maja, prilikom obilježavanja Dana oslobođenja moga Grada, Rijeke, ne mogu nego sjetno razmišljati o svojem ujaku, bratu moje majke. Dao je neponovljivi obol oslobođenju ne samo Rijeke, već i šire, od nacizma/fašizma …

Zvao se Bruno Tomini, sin metalskog radnika, rođen 1918. godine, a u činu potporučnika izišao iz Oficirske pješadijske akademije u Fanu i našao se kasnije, u činu poručnika u Ilirskoj Bistrici, uoči okupacije Jugoslavije.

Još mlad, osjetio je fašističko nasilje, potjeran je iz škole »Totti« u Monfalcone-u, gdje je započeo raditi kao učitelj kada je imao tek 18 godina.

Zbog toga, da bi izbjegao glad, pristupio je vojsci te je pohađao Akademiju. U ratu, postao je svjedok daleko težih nasilja na štetu hrvatskog i slovenskog stanovništva u okupiranim područjima.

Jednog dana našao se u garnizonu u Vrbovskom u Gorskom kotaru ljeta 1942., odakle je pobjegao i prešao partizanima. Automatski je po kratkom postupku, pred Talijanskim Prijekim Vojnim Sudom, kao časnik – dezerter (!) u odsustvu osuđen na smrt …

Početkom rujna 1943., neposredno poslije primirja potpisanog od Italije, moj se ujak nalazi u 13. diviziji u Gorskom kotaru i tada, prešavši u artiljeriju, zajedno s ostalim bivšim talijanskim vojnicima i časnicima. Sudjelovao je u borbi za oslobođenje Karlobaga, u kojem se nalazio ustaški garnizon.

Bataljun Pino Budicin i zaboravljeni borci bitke za Rijeku

Kasnije, pošto je prešao u jedinicu pri Glavnom štabu NOV Hrvatske, Tomini stiže u Istru da bi ojačao bataljun »Pino Budicin« i stavio na raspolaganje boraca svoje sposobnosti oficira i partizana prvoborca.

Ukratko je, tijekom rata, od političkog komesara Bataljuna “Pino Budicin” (1943.), preko uloge operativnog časnika stigao do čina Komandanta Bataljuna, na čijem je čelu bio od 01. ožujka 1945. sve do rasformiranja Bataljuna 16. rujna 1947.

Kada su se američke i britanske snage iskrcale u Pulu 12. lipnja 1945., kako bi uspostavile upravu Ujedinjenih naroda, Bataljun “Pino Budicin” se povukao na liniju demilitarizacije. Linija je išla od Medulina – Valture – Galižane – Vodnjana, a potom je smješten u gradu Rijeci.

Bataljun je početkom 1947. napustio Rijeku i bio upućen u Poreč, a sjedište je uspostavljen u Plavoj laguni. Ubrzo nakon toga Bataljun je ponovno okupljen natrag u Rovinj.

Bataljun je službeno raspušten 16. rujna 1947. godine nakon stupanja na snagu Pariškog ugovora kojim su Istra i Dalmacija vraćene Hrvatskoj. Zato je kao pripadnik Bataljuna koji je bio u sastavu Brigade “Vladimir Gortan”, 43.-e Divizije 4.-te Armije, aktivno sudjelovao u oslobođenju moga grada, Rijeke …

Zašto se toga sjećam sa sjetom?

Pisane su knjige, o tim događajima i o njemu i njegovim djelima, prošlo je puno obilježavanja Dana Oslobođenja Rijeke. Nikad pozvan, pa ni nakon njegove smrti u egzilu, nitko od njegove uže obitelji (čisto iz poštovanja) poput njegovog nećaka (mene) u spomen …

A moglo je drukčije …

Zlatko Komadina ?

Vojko Obersnel ?

Marko Filipović ?

Gdje ste ?”

2 COMMENTS

  1. E moj Bressan,na krive cilješ,niti su te oni percipirali ozbiljno niti sa Fiume-Rijekom imaju ikakve veze.Slovenac( udbaš),goranin i treći pitaj boga iz koje vukojebine čiji je otac došao raditi u riječku tešku industriju.Ja te kao žitelj Sušaka potpuno razumijem i nas su progutali i zatrli.
    Dobro je da si ovo napisao.Salute carro dott. e colega.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here