Home Kolumne Bradarić: Zašto oslobođenje hrvatske Rijeke s preko 5.000 poginulih Hrvata nije križni...

Bradarić: Zašto oslobođenje hrvatske Rijeke s preko 5.000 poginulih Hrvata nije križni put za Katoličku crkvu?

11865
4
Piše: Boris Bradarić

Nakon neuspješnih pregovora o predaji vojske NDH Britancima, HOS je dobio ultimatum da se mora predati jedinicama NOVJ. U tom trenutku u okruženju je bilo 93.000 pripadnika HOS-a koji su se uspjeli probiti u Bleiburg. Britanci su tenkovima zatvorili jedini prolaz prema dubini Austrije. Leđa Britancima čuvali su pripadnici 14. (slovenske) udarne divizije JA. Propuštanjem HOS-ovih jedinica prema Austriji došlo bi do borbenog kontakata HOS-a sa Slovencima, a Britanci bi se doslovno našli izmiješani s HOS-ovim jedinicama. Britanski brigadir Scott i Milan Basta, komesar 51. vojvođanske divizije JA, tražili su bezuvjetnu predaju u roku od jednog sata i podizanju bijele zastave svih HOS-ovih jedinica.

“Franci Strle, slovenski partizan, novinar te viđeniji slovenski autor knjiga partizanske tematike u desetljećima komunističke vladavine, opisuje događaje na Bleiburgu u svojoj knjizi “Veliko finale u Koruškoj” iz 1977. god. On spominje otvaranje vatre po koloni ‘šarcima’.”Isto tako partizan Jože Petrovčić (kurir u štabu 14. divizije, koji se vozio uz časnike JA koji su sudjelovali u pregovorima i naredili otvaranje vatre na “neprijatelja”) također govori o mitraljeskoj vatri koja je otvorena jer sve postrojbe na Bleiburškom polju nisu istaknule bijele zastave točno u (od Britanaca) zakazanom (kratkom, 20 minutnom) vremenu, i iznosi da se “ustaše” uopće nisu branili. Mitraljeska vatra je prema njemu trajala čitavih petnaest do dvadeset minuta, nakon čega je glavnina “ustaša” istaknula bijele zastave i predala se. Podatak o broju pobijenih u mitraljeskom masakru, F. Strle nije uspio pribaviti.”

Koliko ljudi je nastradalo u ovom mitraljeskom masakru, teško je sada reći ali sigurno se ne radi ni o približnom broju Hrvata koji su poginuli u oslobađanju Rijeke. Ovdje se još uvijek ne radi o zločinu jer HOS nije istaknuo bijele zastave. Nakon ovoga zarobljene vojnike i civile JA je povukla dublje na područje pod svojom kontrolom, te su velik broj tih ljudi, pretežno pripadnika Ustaške Vojnice pobio u masovnim zločinima kod Teznog, na Kočevskom Rogu, u Maceljskoj šumi i na mnogim drugim manjim stratištima. Tko će biti izdvojen iz zarobljeničke kolone i smaknut odlučivali su samovoljno pojedini časnici i vojnici JA. Boja uniforme, činovi, ustaša ili domobran, nasilno mobiliziran ili dragovoljac, iz kojeg dijela zavičaja dolazi, vrijeme stupanja u vojsku, vojnik ili zločinac sve su to bili faktori koji su odlučivali o životu ili smrti. Oni koji su bili malo bolje sreće tijekom tih marševa smrti smještani su u usputne logore, s tim da je samo manji broj ustaša i dužnosnika NDH izveden pred narodne sudove, dok je većina njih pobijena bez ikakvog suda.

U izvještajima OZNE koje sam pročitao govori se o totalnoj anarhiji u nekim jedinicama JA, a posebno onima pod srpskim zapovjedništvom. Tu su se posebno isticale krajiške jedinice iz BiH. Smjernice prijekih sudova donesene krajem 1944.godine nisu se svugdje poštivale, a na terenu se događao zločin iz mržnje prema kvislinzima, posebno prema Hrvatima. O tome je izvještavao i zapovjednik OZNE za Hrvatsku general Ivan Stevo Krajačić, napominjući da ovakav osvetnički pristup mržnje može ponovo rasplamsati sukob Hrvata i Srba. Oni koji su preživjeli i usputne logore, u pravim sabirnim logorima su proveli do godinu dana, nakon čega su, uz amnestiju, pušteni kućama. Po nekim procjenama, svaki drugi sudionik je uspio preživjeti marš smrti.
Po priči mog pokojnog tate, naš djed, odbornik u selu, spasio je od smaknuća par lokalnih ustaša koji su u stvari bili dobri ljudi. Srpska sela nisu dirali čak i nakon dolaska Ustaša iz Hercegovine koji su im došli davati ‘duhovnu’ obnovu. Od tih 50.000 ubijenih većina njih nisu zaslužili takvu smrt. Osvete je bilo i na strani saveznika, posebno nakon smaknuća ratnih zarobljenika od strane SS trupa u Francuskoj i Belgiji. Nakon toga pripadnici SS trupa više nisu bili sigurni za svoj život prilikom predaje pa su se borili do posljednjeg metka.

Osnivači Počasnog Bleiburškog Voda bili su bivši pripadnici Ustaške Vojnice a prvi zapovjednik je bio ustaški časnik Ante Mikrut. Citiram sa stranica PBV: “Ideja o osnivanju Počasnog bleiburškog voda (PBV) ostvarila se sredinom 1953., kratko nakon održavanja Katoličkog kongresa u Klagenfurtu i prve posjete vlč. Vilima Cecelje Bleiburškom polju. Prijedlog naziva udruge dao je Mirko Karačić. Kako je on, među ostalim, za vrijeme Drugog svjetskog rata bio pripadnik jedinice HOS-a koja je odavala počast prilikom pokopa poginulih hrvatskih vojnika, tako su i nazivi tijela PBV-a i njegovih dužnosnika slijedili uzor odgovarajućeg vojnog ustroja.”
Prema tome, svaka ideja da se nevinim žrtvama odaje počast u Bleiburgu je toliko ideološki izmanipulirana da je neshvatljivo da hrvatska Katolička crkva ali i hrvatski Sabor uopće sudjeluju u takvom nečem. Nitko crkvi ne zabranjuje mise zadušnice za nevine ljude, pa i za one grešne ako se tu ne spominju imena i događaji koji se mogu ideološki izmanipulirati. Sama uporaba riječi Bleiburg i “križni put” te samo održavanje mise i prisustvo hrvatskih dužnosnika pred spomenikom na kojem piše “U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI SVIBANJ 1945” šalje jednu sasvim drugu poruku nama i cijelom svijetu. Organizator, ljudi bliski ustaškoj ideologiji, koriste jednu ljudsku i nacionalnu tragediju našeg naroda u promociji vlastitog zločinačke ideologije. Sada vi objasnite nekim mojim rođacima zbog čega je predsjednik hrvatskog Sabora ili predsjednica Republike pred tim spomenikom? U čast i slavu vojsci NDH ili zbog nevinih žrtava u marševima smrti od Slovenije to Makedonije? Oni još dan-danas misle da nas je 41. i 91. napala ista zvijezda petokraka. Njima je Tuđmanova ili Stipetićeva zvijezda ista kao i Miloševićeva ili Mladićeva.

I sad se vratimo Crkvi u Hrvata. Cijela kršćanska simbolika izvire iz križa. Isus je iz prevelike ljubavi prema čovjeku pošao na križ koji je zapravo znak kraćanske vjere i ljubavi prema čovjeku. Koja je to simbolika ljubavi i vjere kada se Bleiburg, gdje kapitulira vojska zločinačke NDH, naziva “križni putem” hrvatskog naroda? Čiji križ su nosili, 3.000 Dalmatinca samo na Sutjesci, a većina su bili vjernici te iste Crkve? Čiji križ je nosilo na tisuće Hrvata koji su dali živote za oslobođenje Rijeke i Istre? Čiji križ su nosili Riječani koji su pogubljeni i prognani u toku i nakon oslobođenja Rijeke? Većina njih su bili vjernici te iste Crkve. Vrijedi li Isusov križ i za njih isto kao i za one koji su tragično završili na marševima smrti? Zašto Crkva ne organizira mise zadušnice i za njihove duše?

Nakon što smo istjerali ZDS s nogometnih stadiona uz veliku pomoć UEFE i FIFE, Bleiburg i Udruga HOS, tako se zvala i vojska koja je kapitulirala na Bleiburgu, ostale su jedina dva hot spota preko kojih se nastoji rehabilitirati ustaški režim. To se radi preko leđa nedužnih žrtava koje su smaknute u osvetničkim pohodima koje su potakli upravo oni za koje je i postavljena ploča na Bleiburgu. Na drugu stranu Udruga HOS forsira postavljanje HOS-ovih ploča s ustaškim pozdravom ZDS poginulim braniteljima kao da oni nisu bili pripadnici HV-a.
I zato je krajnje vrijema da RH počne na svom teritoriju obilježavati uspomenu na poslijeratne marševe smrti bez te ustaške ikonografije, uz pokroviteljstvo hrvatskog Sabora i Crkve u Hrvata. Pijetet nedužnim žrtvama bez ideoloških privjesaka. Isto tako vrijedi i za HOS-ove ploče s poginulim braniteljima. One trebaju biti zamijenjene s pločama Hrvatske Vojske. Možda se na kraju ipak trebamo ugledati na Austriju i način na koji su oni riješili naš problem.

4 COMMENTS

  1. Komunisti Hrvatima nisu priznalu pravo na drzavu.
    Hrvatska mora umrijeti da bi Yugoslavija zivjela.
    A Yugoslavija je 1991. pokazala kakva je prema Srbima i ne-Srbima. 4 rata nakon 45 godina propovjedanja Bratstva i Jedinstva. Dakle, ne radi se samo o Hrvatima nego o svim narodima na podrucju umjetne tvorevine Yugislavije.
    Tema su Srbi, a ne Hrvati, ne Crnogorci, ne Albanci …. Srbi, cetnici, svetosavski velikosrbi, …
    Zato pitanje ide SPC. Zasto etnicka ciscenja, zasto sukobi sa drugim vjeroispovjestima? Zasto lazi?

  2. Uspoređivati poginule u borbama za Rijeku s vojnicima pobijenima nakon predaje i civilima je perverzno i predstavlja zlocinacko relativiziranje. Stalno se izmisljaju razlozi (te im smeta natpis na spomeniku, pa im smeta naziv ove tragedije(Bleiburska tragedija i krizni putovi),da se ospori ovu komemoraciju a u sustini smeta im svako komemoriranje tih zrtava. Oni zele iznova ubotisvako sjecanje na njih, ovaj put nadaju se za stalno.
    I jos jedan biser: nije ista petokraka 41 i 91? Pa jesemu je li Kadijevic i 41 i 91 bio partizan isto kao i Adzic i jos mnostvo partizanskog smeca koje je napadalo Hrvatsku? Oni su bili isti ljudi i u antifa epopeji i 91. To samo govori o kontinuitetu velikosrpske linije u Jugoslaviji koja je posebice zivjela u unitarnojugoslavenskom duhu JNA koje nikakvi Stipetici a posebice ne Tuđmani nisu mogli sprijeciti. Izmedju istalog jer je Tudjman svako malo bio u zatvoru. A unitarno jugoslavenstvo je krinka velikosrpstva. Kad im je ta drzava dovedena u pitanje krenuli su na Hrvatsku istim zarom i da s istom petokrakom kao 41.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here