Kao što sam i nagovijestio u svojoj prijašnjoj kolumni Die Hard Milanoviću, ova vlada je došla pred zid. Taj zid nije bio postavljen dolaskom ove vlade.Taj zid se gradio dobrih 20 godina. Razlog zašto nismo tresnuli u zid prije, leži u činjenici da su sve bivše vlade kupovale vrijeme kreditima i umjetnim pumpanjem proračuna.
Kupovali su se glasovi, i udovoljavalo svima samo da se ostane na vlasti. Hrvatska politika je bolesna. Ta bolesna politika svoje korijene crpi iz ‘političke korupcije’, a iz te političke korupcije razvijaju se i sve ostale, pa i ona prava kriminalna korupcija.
Neki su se tu debelo ogrezli u kriminal, a neki su i sjedili u Vladi dok su njihove kolege krale (Karamarko). Ne moraš biti financijski stručnjak da bi zaključio da neki ljudi oko tebe žive na visokoj nozi, neusporedivoj s njihovim primanjima. Karamarko i svi oni su se ponašali kao nojevi. Glava u pijesak pa gdje stignemo. A gdje smo stigli vidi se iz priloženog.
Linićeva ‘crvena tvrđava’ je bolesno tkivo
Linić je ‘crvenu tvrđavu’ u Rijeci i PGŽ izgradio upravo na doktrini političke korupcije i političkog klijentelizma. ‘Šalabahter demokracija’, predizborne kolicije (kupovanje pojedinaca i stranaka položajima) umrežavanja privatnih i društvenih interesa…Sve te radnje dovele su do negativne kadrovske selekcije i do percepcije vodenja politike ‘važni su ljudi, a ne programi’. Stranke po definiciji trebaju zastupati odredene socijalne i ideološko-svjetonazorne skupine u društvu, a to mogu jedino sadržajem.
Taj sadržaj je pretočen u programe koji se mogu podijeliti na dva dijela. Jedan je onaj ideološki (generalni) koji možete pročitati na svakoj web stranici bilo koje stranke. On se generalno ne mijenja osim kada ga vrijeme pregazi. To je takozvani “trla baba lan da joj prođe dan” program.
Kvalitetni izborni programi stranaka ključ uspjeha društva
Drugi i važniji program(i) su izborni programi stranaka koji moraju biti odgovori na postojeće društveno-ekonomske stanje u društvu, a odnose se na njihovu izbornu bazu koju zastupaju. Različite socijalne skupine imaju različite interese i potrebe .Način na koji se jedno demokratsko društvo razvija je upravo na konsenzusu različitih socijalnih skupina oko zajedničkih interesa u procesu stvaranja vlasti. Za dobrobit cijelog društva, a ne samo jedne socijalne skupine. Predizborni programi stranaka su dakle programi oko kojih se traži širi politički koncenzus za sljedeće 4 godine političkog djelovanja. Na to se nadovezuje koalicijski sporazum koji nastaje usuglašavanjem starnačkih programa i mora dati jasan uvid građanima, poduzetnicima, investitorima i kreditorima što će se raditi sljedeće 4 godine. Takav pristup u politici otvara mogućnost postizbornog koaliranja stranaka iz širokog spektra na osovini od ljevice do desnice. Ovdje nema podjela na crvene i crne, partizane i ustaše, ljevica protiv desnice jer radi se o pravom sadržaju, a ne o mlaćenju prazne slame.
Milanović SDP mora izvući iz ralja političke korupcije i klijentelizma
Kako god, Milanović je jedan od rijetkih političara koji je izabran na demokratski način ‘jedan čovjek jedan glas’.
Linićevo i Milanovićevo shvačanje demokracije su poput neba i zemlje, vatre i vode. Linić je taj ‘system error’ kojeg je sam stvarao godinama u Rijeci i PGŽ prebacio i na ovu vladu.
Linićev tzv ‘uspjeh’ na lokalnoj razini je katastrofa na nacionalnoj razini. Premijer Milanović mora uništiti uzroke političke korupciju i političkog klijentelizama u SDP-u ali i u ostalim strankama jer bez toga nema napretka i prosperiteta hrvatskog društva.
Da sam na njegovom mjestu preuzeo bih nizozemski model stranačke organizacije koji je daleko demokratičniji od njemačkog i engleskog modela. Mi nemamo mentalitet Njemaca i ovakav strančki model direktno stimulira političku korupciju i klijentelizam. Nizozemci imaju ‘stranačko vodstvo’ koje ne smije biti u izvršnoj vlasti. Potreban nam je i samostalni izlazak na izbore kako bi se hrvatska politicka scena pročistila od političkih poduzetnika .
Ove dvije mjere neminovno bi dovele do pozitivne kadrovske selekcije u uključivanje odgovornih i stručnih ljudi u rad stranaka što bi rezultiralo kvalitetnim stranačkim izbornim programima.
Hrvatska politika je bolesna i Milanović je smjenom Linića otvorio vrata prelaska iz prosječnog SDP-ov političara Linićevog/Komadinovog tipa, prema političarima državnog kalibra. Ostaje jedino pitanje koliko daleko će zakoračiti i koliku podršku članstva će imati? (boris bradarić)
