„Osjećam se kao Grk, ali još moram naučiti grčki. Nisam baš dobar s jezikom – nije lagan“, rekao je Novak Đoković govoreći o preseljenju obitelji u Grčku. Izjava dolazi nakon burnih reakcija u Srbiji na njegovu otvorenu podršku studentskim prosvjedima, koja je dio javnosti doživio kao političko svrstavanje protiv vlasti.
Đoković je godinama bio najprepoznatljiviji srpski brend u svijetu – sportaš čiji su uspjesi često nadilazili tenis i ulazili u sferu nacionalnog identiteta. Upravo zato njegov mogući trajni odlazak iz Srbije ima simboličku težinu koja nadilazi privatnu odluku o mjestu života. U zemlji u kojoj se sport i politika često prepliću, reakcije su podijeljene: od razočaranja i optužbi za „izdaju“ do poruka podrške i razumijevanja.
Preseljenje u Grčku ne znači nužno prekid veza sa Srbijom, ali slabi percepciju Đokovića kao stalno prisutnog nacionalnog simbola. A kako je u srpskom javnom prostoru posljednjih godina politička scena sve dominantnija nad sportskom, praznina koju ostavlja globalno popularni sportaš ne ostaje dugo nepopunjena.
Zaključno, ako se Đoković doista trajno udalji iz Srbije i njezina javnog života, Srbima kao najvidljiviji međunarodni simbol ostaje – Aleksandar Vučić. Od teniskih terena do političkih pozornica, nacionalni imidž ponovno se koncentrira u rukama vlasti, što možda najviše govori o današnjem stanju srpskog društva.
