‘Domovinski rat’

Riječi su to koje se u ovom vremenu i u ovom prostoru vrlo često čuju. Naziv se koristi i koristio se u raznim prilikama. Najčešće se koristio u drugom svjetskom ratu sa strane Rusa odnosno Staljina. Izvorni (a i izvozni) diktator ga je upotrebljavao kako bi angažirao narod u tom krvavom sukobu. S jedne strane je u kratkom vremenu prije rata eliminirao veliki broj generala, komesara i ostalih visokih vojnih vođa. Na drugoj strani je potpisao sporazum o nenapadanju s trećim Reichom. Sklopio je sporazum s nacističkom Njemačkoj koja ga je napala i to bez najave. Narod, slabo hranjen, narod izložen stalnim pritiscima i strahovima od samovolje NKVD–a nije bio voljan boriti se za takvu državu.

Veliki i surovi komunistički vođa je računao da će sam naziv rata podiči narod da se bori, da se bori za svoju domovinu. To mu nije baš puno pomoglo pa su politički komesari išli za vojskom u napadu i pucali u vojnike koji nisu hitali u juriš.

Isti naziv se mogao čuti kada su SAD napale Iračke snage kako bi oslobodile velika naftna crpilišta u neutralnoj zoni prema Kuvajtu. Govorili su da idu u rat za domovinu. Dakle sam naziv nije jednoznačan i očito se može rastezljivo rabiti.

O drugoj vrsti rata t.j. o građanskom ratu se nešto više može saznati iz e- stranica. Ali ni tu nema preciznosti u tumačenju karaktera takvog sukoba pa se ponuđena tumačenja moraju uzeti uz nužni oprez. Da, naime razni autori daju više opis, svoj opis stanja, a manje su skloni čistoj definiciji.

Iako mogu zapasti u netočno tumačenje uzet ću rizik i navesti vlastito gledište takvog događanja. Građanski rat je sukob kada suprostavljene strane nisu točno određene. Sukob nije jasno označen ni teritorijem kao ni vremenom početka, odnosno kraja sukoba. No, najmarkantnija činjenica je izostanak objave rata.
Priča da se objava rata ne treba izvršiti ako je netko napadnut je obična izmišljotina. Evo jednog od brojnih dokaza.

U nedjelju 07. decembra 1941. japanske carske oružane snage su mučki napale Pearl Harbor, veliku ratnu luku SAD-a na Havajima. Već u ponedjeljak 08. parlament SAD objavljuje rat Japanu. Veliki drugi svjetski rat koji je u sukob uvukao mnogo država, završen je objavom mira za Europu. Određeno je, da mir na europskom bojištu nastupi točno petnaest minuta poslije pola noći dana 09. 05. 1945. (Mirovni ugovor je ratificiran 08. 05. u Berlinu)

Znamo iz bližih dana za rat koji se vodio protiv velikosrba, srpskih terorista, pa srpske paravojske, pa paravojske, (paravojski je bilo više), protiv JNA, pa protiv takozvane JNA. Jednom su to bili Srbi, pa velikosrbi, te Miloševičevi velikosrbi, pa pobunjeni Srbi, pa odmetnuti Srbi, pa banda, pa Četnici, te jugo Četnici, pa Šešeljevci, pa Crnogorci, Bosanci, Balije, pa Mudžahedini, pa svaka moguća kombinacija tih neprijatelja ili trenutačnih neprijatelja.

To se zove, kako kažu, domovinski rat. Objave rata nije bilo, valjda se nije znalo na koju adresu je treba usmjeriti.

Za vrijeme početka i kraja tok groznog krvoprolića nemojte ni pitati. Kao vrijeme početka se obično spominje upad — napad neprijatelja u jednu lokaciju u Hrvatskoj, za svršetak obično se navodi 1995. Stvarno, doista balkanski precizno.

Nikako pak ne bih htio da pomislite da Vas nagovaran da ono što se na ovom djeliću Balkana zove domovinski je bio u stvari građanski sukob. Ne bih si dopustio da mislim suprotno od našega, treba li reći dragog vrhovnika, Bog mu dušu utješi. Ne mogu reći “Bog mu dušu prosti”, Poglavniku se nema što opraštati bio je čist kao da je opran Faksom, no ne mislim na fakultet. Dr. znanosti je bio iznad toga, njemu nisu padale na pamet takve tričarije — fuj kakav faks! (Ivan Pauletta)