Finski Vrhovni upravni sud u svibnju 2024. donio je presudnu odluku koja bi mogla promijeniti prava platformskih radnika diljem Europe. Sud je utvrdio da dostavljači koji rade za digitalne platforme poput Wolta nisu samozaposleni poduzetnici, nego zaposlenici u klasičnom radnom odnosu. Ova presedanska odluka ne obvezuje druge države, ali jasno pokazuje smjer europskih zakonodavstava.
Ključan argument: fiktivna samostalnost dostavljača
Temelj finske presude bila je podređenost dostavljača platformi, odnosno činjenica da njihova navodna neovisnost nije stvarna već predstavlja paravan za prikrivanje radnog odnosa. Platforme upravljaju radnim zadacima, određuju pravila, kontroliraju način rada i ponašanje dostavljača – što upućuje na status zaposlenika.
Wolt uvodi ugovore o radu na neodređeno vrijeme
Nakon presude, Wolt je u Finskoj objavio da će dostavljačima ponuditi mogućnost sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, i to izravno, bez posrednika. Joel Järvinen, direktor Wolta za sjevernu Europu, izjavio je za Yle kako dostavljači mogu birati između poduzetničkog modela i zaposlenja: “Naši dostavljači mogu odabrati opciju koja najbolje odgovara njihovoj situaciji.”
Prema internim istraživanjima Wolta, oko 70% dostavljača preferira fleksibilnost i ne želi klasičan radni odnos, no platforma će sada morati omogućiti ugovor o radu svima koji to zatraže.
To znači da dostavljači stječu status radnika s punim radnim pravima, uključujući plaćene doprinose i osiguranje, pravo na godišnji odmor i bolovanje te mogućnost kolektivnog pregovaranja.
Hrvatski dostavljači traže ista prava
U Hrvatskoj su dostavljači Wolta u srpnju 2024. organizirali prosvjed tražeći da platforma postane izravni poslodavac. Mnogi dostavljači su stranci izvan EU i imaju slabiju pregovaračku poziciju. Inicijativa Wolt Rewolt javno je poručila:
“Tražimo da Wolt postane izravni poslodavac, a ne da se surađuje preko agregatora.”
Iako Wolt tvrdi da većina hrvatskih dostavljača ne želi ugovore o radu, njihova web-stranica jasno navodi da novi dostavljači neće biti zaposlenici, nego da moraju otvoriti obrt ili raditi preko agregatora. To znači manja prava i izostanak naknade za bolovanje.
Europska direktiva o platformsko radu mijenja pravila
Presuda iz Finske nije obvezujuća za druge zemlje, ali Europska unija je 2024. usvojila Direktivu o platformskom radu (2024/2831) koja uvodi presumpciju radnog odnosa. Države članice moraju je ugraditi u svoje zakonodavstvo do 2. prosinca 2026.
Direktiva donosi niz ključnih promjena koje izravno utječu na regulaciju platformskog rada i pravni položaj dostavljača. Prije svega, odnos između platforme i dostavljača smatrat će se radnim odnosom kada postoje elementi kontrole i upravljanja radnim zadacima, što znači da se više neće moći prikrivati radni odnos pod krinkom samozaposlenosti. Uz to, teret dokazivanja prelazi na platformu, pa će upravo ona morati dokazivati da dostavljač nije njezin radnik ako to tvrdi.
Presumpcija radnog odnosa primjenjuje se na sudske, administrativne te, prema odluci država članica, i na porezne postupke, čime se dodatno jača pravna zaštita radnika. Dostavljači koji rade preko agregatora morat će imati jednaku razinu prava i zaštite kao i oni koji su zaposleni izravno kod platforme, čime se onemogućava smanjivanje odgovornosti kroz posrednike.
Nadalje, važne odluke koje proizlaze iz algoritamskog upravljanja radom podlijegat će obveznom ljudskom nadzoru, kako bi se spriječile automatske odluke bez transparentnosti i mogućnosti prigovora.
Hrvatska je već napravila prvi korak
Od 1. siječnja 2024. u hrvatski Zakon o radu uvedeno je poglavlje o platformskom radu. Propisana je presumpcija radnog odnosa i definirana neka prava samozaposlenih radnika. Unatoč tome, u praksi se promjene još ne vide.
Što slijedi za platformske radnike u Hrvatskoj?
Ako se u postupku utvrdi da platforma upravlja radom dostavljača i da među stranama ne postoji ravnopravna pregovaračka moć, platforma ili agregator dužni su preuzeti sve obveze poslodavca. To uključuje redovitu uplatu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, osiguravanje prava na plaćeno bolovanje, isplatu najmanje minimalne plaće u skladu s nacionalnim propisima, omogućavanje korištenja godišnjeg odmora te pružanje socijalne sigurnosti kakvu uživaju radnici u standardnom radnom odnosu.
U svjetlu finske presude i nadolazeće primjene europske direktive, pritisak na platforme u Hrvatskoj će rasti. Moguće je da će se finski model zapošljavanja, koji Wolt već uvodi, proširiti i na ostale zemlje članice.
