Napad Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na ciljeve u Iranu i rastuća napetost na Bliskom istoku ponovno su otvorili pitanje koje se posljednjih godina sve češće postavlja: gdje bi ljudi bili najsigurniji ako bi regionalni sukob prerastao u globalni rat?
Iako stručnjaci naglašavaju da je scenarij Trećeg svjetskog rata i dalje malo vjerojatan, analize sigurnosnih i geopolitičkih instituta godinama ukazuju na nekoliko zajedničkih obilježja država koje bi imale najveće šanse izbjeći razaranja: izoliranost, političku neutralnost, samodostatnost u hrani i energiji te mali strateški značaj.
Otočne i izolirane države na vrhu
Istraživanja pokazuju da bi u najtežim scenarijima najveće šanse za preživljavanje imale izolirane otočne zemlje, osobito na južnoj hemisferi, koje mogu same proizvoditi hranu i energiju.
Među njima se najčešće spominju:
Novi Zeland – udaljen od velikih žarišta, politički stabilan i bogat resursima.
Island – energetski gotovo potpuno neovisan i vrlo rijetko uključen u sukobe.
Fidži – mala populacija i izoliran položaj u Tihom oceanu.
Grenland – golema teritorijalna udaljenost i minimalna strateška važnost.
Zajedničko im je da nisu geopolitička meta i imaju dovoljno prirodnih resursa za dugotrajnu samodostatnost.
Neutralne države Europe kao „sigurnosni džepovi”
U europskom kontekstu često se ističe jedna zemlja:
Švicarska – stoljetna neutralnost, planinski teren i razgranata mreža skloništa čine je jednim od rijetkih mjesta u Europi koje bi moglo izbjeći izravne vojne udare.
Slično se navode i:
Irska – vojno neutralna i izvan NATO-a.
Austrija – neutralna prema ustavu.
No analitičari upozoravaju da bi Europa u globalnom sukobu ipak bila znatno izloženija od udaljenih oceanskog prostora.
Zemlje s velikim resursima hrane i vode
U scenarijima dugotrajnog globalnog poremećaja ključan faktor postaje samodostatnost.
Zbog toga se na listama pojavljuju i:
Argentina i Čile – golema poljoprivredna proizvodnja i relativna udaljenost od glavnih konflikata.
Južna Afrika – veliki resursi hrane i vode.
Takve države možda ne bi izbjegle političke posljedice rata, ali bi imale veće šanse održati životne uvjete stanovništva.
Najekstremniji „sigurni prostor”: Antarktika
Gotovo sve analize spominju i Antarktiku – ne zbog realne mogućnosti života, nego zbog potpune izolacije i odsutnosti strateških ciljeva.
No stručnjaci naglašavaju da je riječ o teorijskom primjeru, a ne realnoj opciji za civilno stanovništvo.
Što znači eskalacija na Bliskom istoku
Sukob između Izraela i Irana ima potencijal regionalnog širenja, ali i dalje ne znači automatski globalni rat. Ipak, povijest pokazuje da veliki ratovi često počinju lokalnim krizama koje u sebe uvuku saveznike i blokove.
U slučaju šire eskalacije, analitičari očekuju da bi najizloženiji bili:
- Bliski istok
- istočna Europa
- zapadni Pacifik
Dok bi udaljene i neutralne države imale najveće šanse ostati izvan izravnih udara.
Hrvatska u takvim scenarijima
Prema Globalnom indeksu mira Hrvatska spada među sigurnije države svijeta, ali kao članica NATO-a i EU bila bi dio zapadnog bloka, što znači da ne bi bila izolirana od globalnih posljedica sukoba.
Drugim riječima: nije rizično područje, ali ni neutralna oaza.
