I na narednim lokalnim izborima će se nastaviti trend povećavanja broja stranaka okupljenih oko SDP-a kao stožerne stranke. Počelo je prije 15 godina s ‘Obitelji’ u koju su bile uključene tri političke stranke, da bi na prošlim izborima, u narodu od milja nazvana ‘kobasica’, narasla na čak 8 političkih subjekata (SDP – HNS – IDS – HSU – HSS – LS – ARS – SDA). Kako sada stvari stoje, na lokalnim izborima 2009. pridružit će im se još dvije stranke (PGS i HSLS) pa bi riječki koalicijska hobotnica mogla završiti i u Guinnessovoj knjizi rekorda kao uostalom i činjenica da u Rijeci promjene vlasti nije bilo već 63 godine!
Motivi za ovakva koalicijska okrupnjavanja su iz SDP-ovog kuta gledišta vrlo pragmatični. Riječki SDP na taj način kompenzira svoj gubitak rejtinga u Gradu Rijeci u kojemu se nakon prvih demokratskih izbora niti jednom nije usudio pred birače izaći sa samostalnom gradskom ili županijskom listom. Pravu snagu lokalnog SDP-a zapravo nitko ne zna, a isti je slučaj i sa strankama uključenima u SDP-ovu koaliciju koje u najvećem broju slučajeva predstavljaju puku transmisiju zagrebačkih stranačkih centrala bez ikakvog lokalnog identiteta ili ambicija. S druge strane u SDP-u se opravdano boje scenarija prema kojem aktualni gradonačelnik Obersnel ne bi pobijedio u prvom krugu izbora. To bi Obersnela dovelo u velike probleme budući da bi mu građani sami odabrali alternativu koja bi u dva tjedna produžetaka lokalnih izbora zasigurno zaigrala na svježinu i promjene aktualne ustajale vlasti.
Upravo bi HSLS trebala biti jedna od stranaka pridodana već uhodanoj ‘kobasici’ čime bi se Obersnela pokušalo približiti brojci od 50% na izravnim izborima za gradonačelnika. Radi se o stranačkoj podružnici koja je manje-više ‘one man show’, odnosno privatan biznis samo jedne osobe ozbiljnije uključene u stranački rad. Čeka se još samo proračun, nosi li ova kombinacija više fotelja od HDZ-ove. S obzirom da je čelnik riječkog HSLS-a upravo matematičar, ne treba sumnjati da će znati izračunati profitabilniju varijantu.
Ponuda za dodatno proširenje predizbone koalicije ovih dana je došla i na adresu PGS-a koji već dugo vrluda između HDZ-ove i SDP-ove interesne sfere. Taktika PGS-a je u zadnjih nekoliko godina široj javnosti postala potpuno nejasna što je ovu stranku srozalo na najniže grane od njezina osnutka. PGS-ovci su na zadnjim parlamentarnim izborima doživjeli pravi debakl u savezu sa HSS-om i HSLS-om. Unatoč tome što su ostali bez saborskih mandata, stranački čelnik Nikola Ivaniš je nakon izbora tvrdio da se PGS preko koalicije s HSS-HSLS-om smatra dijelom HDZ-ove koalicije pa su se javnosti čak spominjali stranački kandidati za državne tajnike i zajednički nastup na lokalnim izborima s HDZ-om. Nakon što od takvih kombinacija nije bilo ništa, PGS je započeo slanje ‘ljubavnih signala’ SDP-u koji im je napokon odlučio pružiti ruku spasa. U PGS-u su već odlučili pružiti ‘bianco’ podršku Zlatku Komadini na izborima za župana, a od sporazuma na gradskoj razini ih jedino dijeli neugasli animozitet između Vojka Obersnela i Nikola Ivaniša. Hoće zov fotelja riješiti problem egotripova, pokazat će narednih nekoliko tjedana.
Tko ostaje?
Ovom koalicijskom mastodontu će se najvjerojatnije suprotstaviti tri ozbiljnije opcije. Radi se o Hrvatskoj ljevici predvođenoj oporavljenim Vladimirom Bebićem koji će stranku morati obraniti od imagea prema kojem se i u njegovom slučaju zapravo radi o manevarskoj rezervi SDP-a. Zastupnici ove stranke u riječkom gradskom vijeću su naime, u pravilu nakon izbora prelazili u vladajući SDP-ov tabor.
Koliko god bio kadrovski slab i neaktivan, lokalni HDZ u Rijeci uvijek može računati na preko 15% podrške zbog najšire baze stranačkih aktivista na terenu.
I na kraju, tu je i Lista za Rijeku, nova opcija koja po prvi puta izlazi na gradske izbore, a uskoro će izaći sa svojim kadrovskim adutima. (danko švorinić)
