Ova tragedija u osnovnoj školi u Zagrebu je šokantna i za normalne ljude neshvatljiva.
Kako netko može nožem ubiti sedmogodišnje dijete i 31 puta ubosti hrabru učiteljicu, a da nema neku falingu u glavi?
Da li se ova nesreća mogla spriječiti i hoće li se buduće nesreće spriječiti ako škole ogradimo i postavimo naoružanog zaštitara da nam čuva djecu?
Hoćemo li stavljati i metalne detektore da zaštitimo učenike od “bolesnih” vršnjaka koji bi možda unijeli nekakvo oružje u škole?
Ili je bolje vojsku, umjesto na granice, postaviti da nas štiti od psihički rastrojenih Hrvata?
Primjeri is SAD-a nama govore upravo suprotno. Onaj koji je naumio ući u školu da bi oduzeo nečije tuđe živote ne može biti spriječen nikakvom ogradom i naoružanim zaštitarima.
Zašto smo odjednom postali toliko agresivni i ludi?
Kada sam ja bio u osnovnoj skoli, 7 i 8 razred, jednom u mjesec dana sam bio dežurni.
Imali smo jednog domara i par čistacica i osjećali smo se sigurni u školi i oko nje.
Što se to promijenilo da se više ne osjećamo sigurni tamo gdje bi trebali biti najsigurniji, bez ikakve ograde i naoružanih zaštitara? Zašto smo odjednom postali toliko agresivni i ludi?
I sad ću citirati dječja psihijatricu prof. Katarinu Dodig Ćurković:
“Nama dolaze generacije za koje doista ne znam kako s njima raditi. Imaju sva prava, prkose, bezobrazni su, kod kuće razbijaju, a vidimo i dižu noževe. I nitko im ne može ništa. Tu imamo dvije situacije, s jedne strane imamo normalne, brižne roditelje koji se trude. Ti roditelji nemaju nikakva prava.I s druge strane imamo generaciju roditelja koji su potpuno neadekvatni, koji se uopće ne brinu o svojoj djeci, a znaju ih imati i po 10 ili više zbog tko zna kojih motivacija, kaže Katarina Dodig Ćurković.”
Upravo o ovome o ćemu ona govori mogao sam se sam uvjeriti kada su moja djeca bila u vrtiću i osnovnoj školi.
Kada zapustite svoje dijete, i kada ono ne bude kažnjeno za loša, a nagrađeno za dobra dijela onda polagano kreirate osobe koje će biti u stanju raditi loše stvari drugim ljudima. Neki on njih će razviti malo jače psihološke poremećaje i ako se to poklopi s njihovom genetskom sklonošću prema agresivnom ponašanju jer pravilan odgoj roditelja to nije pravovremeno korigirao.
Pametni i kulturni ljudi su se povukli
Kako djeca već u ranoj životnoj dobi dolaze u kontakt s socijalnim medijima, koji su puni verbalne agresije, njihovo ponašanje u budućnosti može biti samo gore. Pametni i kulturni ljudi su se povukli pa djece ne mogu vidjeti pozitivne primjere ponašanja i kulturnog ophođenja među ljudima. Sjećam se početaka internetskog komentiranja na novinskim portalima gdje su novinari i čitaoci imali kulturnu razmjenu mišljanja. Danas vas bambardiraju salvama uvreda i psovki bez ikakvih argumenata.
I kao šlag na kraju, kada slušate sve ove političare i njihovu ratobornu, huškačku i prostačku retoriku dobro je da ovakvih tragičnih događaje nije bilo i prije, mada to ne iskljućuje mogućnost da ih neće biti u budućnosti.
Hrvatsko društvo u cijelini je trulo. Imamo negativnu selekciju u svim segmentima društva osim u privatnom sektoru, a idoli mladih su likovi koji se mlate, varaju , kradu i plivaju fenomenalno u društvu koje smo sami kreirali
Probleme nećemo riješiti saniranjem posljedica, stražarima s dugim cijevima ispred škola, nego s uklanjanjem uzroka, a uzroci su malo dublji u društvu. Oni koji nude brza rješenja s plaćenim naoružanim stražarima, sami su dio problema jer su nas oni do ovoga i doveli. Prema tome kupite djetetu pancirku i molite Boga da sljedeći podivljali Hrvat zaobiđe vašu školu. Eto, do toga smo nažalost došli.
