Često se u narodnoj predaji i starijim spisima može čuti tvrdnja da je sveti Jeronim, crkveni otac rodom iz Dalmacije, preveo Sveto pismo glagoljicom na “ilirskom jeziku”. No, koliko je ta priča povijesno utemeljena?
Istina je nešto složenija – i pomalo romantična.
Sveti Jeronim (347.–420.) doista je preveo Bibliju, ali ne na slavenski, nego na latinski jezik. Taj prijevod, poznat kao Vulgata, postao je temelj zapadne Crkve. Glagoljica, pak, u Jeronimovo vrijeme nije ni postojala – stvorena je tek četiri stoljeća kasnije, oko 863. godine, kada su Ćiril i Metod stvorili pismo za potrebe širenja kršćanstva među Slavenima.
Kako je onda nastao mit?
U srednjem vijeku hrvatski su glagoljaši, želeći obraniti pravo na bogoslužje na narodnom jeziku, tvrdili da je Jeronim – Dalmatinac i crkveni naučitelj – autor glagoljice i preteča slavenskog bogoslužja. Bila je to simbolična, a ne povijesna tvrdnja.
Dakle, istina glasi:
🕯️ Sveti Jeronim jest preveo Bibliju, ali na latinski, a glagoljicu su stvorili Ćiril i Metod nekoliko stoljeća kasnije.
No, mit o Jeronimu kao „ocu glagoljice“ ostao je važan dio hrvatske kulturne tradicije – simbol vjere, jezika i pismenosti.
