Kraj siječnja 2026. godine sve je bliže, no postupci izbora novih direktora riječkih komunalnih i trgovačkih društava još uvijek nisu privedeni kraju. Natječaji koji su raspisani početkom listopada prošle godine trebali su, barem prema najavama, donijeti novu eru transparentnosti i profesionalnog upravljanja gradskim sustavima.
U praksi, međutim, sve je više onih koji smatraju da se iza formalne procedure skriva klasično političko kadroviranje.
Na natječaje je pristiglo ukupno 95 prijava za šest ključnih društava u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Grada Rijeke. Povjerenstva su obradila sve prijave i odabrala uži krug kandidata, a u drugi krug ušlo je ukupno 31 ime.
No i prije nego što su razgovori završeni, u političkim i gradskim kuloarima već su se počela spominjati “sigurna rješenja”.
Natječaji koji bi trebali jamčiti transparentnost
Službeno, postupak se vodi kroz povjerenstva, bodovanja i više krugova razgovora. Poruka je jasna – cilj je odabrati najbolje kandidate prema stručnosti i iskustvu.
Neslužbeno, međutim, sve je više indicija da su za pojedine pozicije imena poznata unaprijed.
Kao što smo već pisali, za mjesto direktora KD Čistoća kao najozbiljniji kandidat spominje se Ante Vranješ, dok se za čelno mjesto Rijeka plusa gotovo sigurnim izborom smatra aktualni vršitelj dužnosti Vlado Mezak.
Mezak je tu funkciju preuzeo na samom početku mandata nove gradonačelnice Ive Rinčić, u potezu koji je tada protumačen kao prva velika kadrovska odluka nove vlasti. U političkim krugovima često se spominjalo kako je riječ o svojevrsnom uzvraćanju za podršku u predizbornoj kampanji.
Procedura kao paravan za već donesene odluke?
Iako formalno natječaji još traju, sve više kandidata ima dojam da su razgovori tek nužna forma kojom se želi stvoriti privid zakonitosti i otvorenosti.
Takav dojam ima i naša sugovornica, podaci poznati redakciji, koja se prijavila na natječaje za direktorska mjesta u KD Autotroleju i Rijeka plusu.
U Rijeka plusu, kaže, razgovor je odrađen korektno, ali uz jasnu poruku između redaka.
„Imala sam osjećaj da je sve već odlučeno. Sugestija je bila da vjerojatno neću proći i pitali su me bih li bila zainteresirana za neko drugo radno mjesto“, prepričava.
Drugim riječima – formalni razgovor bez stvarne šanse.
U KD Autotrolej situacija je bila još znakovitija: ondje je uopće nisu pozvali na razgovor.
Isti kriterij – dva potpuno različita tumačenja
Naknadno je doznala kako je diskvalificirana zbog navodnog nedostatka pet godina rukovodećeg iskustva, kojeg ima.
Još zanimljivije, u Rijeka plusu joj je dugogodišnje radno iskustvo koje ima priznato kao rukovodeće.
Kako je moguće da se isti uvjet u dva gradska društva tumači na potpuno različite načine – zasad nema službenog objašnjenja.
Za našu sugovornicu, ali i za dio javnosti, to dodatno potvrđuje sumnju da se kriteriji prilagođavaju ovisno o tome tko treba proći u sljedeći krug.
Iskustvo koje otvara neugodna pitanja
Cijeli slučaj vraća staru dilemu koja se u Rijeci ponavlja godinama: jesu li javni natječaji stvarni mehanizam izbora ili tek zakonska kulisa iza koje se skrivaju političke odluke?
Ako se uvjeti mogu tumačiti selektivno, ako se razgovori vode uz poruke da su ishodi već poznati i ako se pojedini kandidati percipiraju kao “sigurni” još prije završetka postupka, tada je teško govoriti o stvarnoj transparentnosti.
Hoće li Rijeka doista dobiti najbolje ljude – ili politički podobne?
Grad Rijeka u idućim godinama suočava se s ozbiljnim izazovima u komunalnom sustavu – od financija i infrastrukture do povjerenja građana. Upravo zato izbor čelnih ljudi tih društava trebao bi biti primjer profesionalnosti.
No sve više znakova upućuje na to da se stara praksa političkog kadroviranja nastavlja, samo uz moderniji i proceduralno ljepše upakiran oblik.
Ako se sumnje pokažu točnima, natječaji neće biti alat za promjenu – nego tek još jedan dokaz da se u riječkoj gradskoj politici suštinski malo toga promijenilo.
