Istina je…Taj stih iz pjesme Partibrejkersa dugo je jučer odzvanjao kao mantra Pogonom kulture, punim dobrih ljudi željnih dobre glazbe koji su dobili poziv…Poziv Partibrejkersa! A ekipa predvođena legendarnim Canetom je ozbiljno shvatila zadatak. I oduševila prisutne svojom energijom. Koju su odmah prenijeli i na ekipu ispod stagea…Što i nije bilo teško, svi su jedva čekali zagristi u porciju starog, dobrog rokenrola. A ni ta ekipa dolje, jednako kao i ova na stageu nije bila daleko od penzije! Bilo je zanimljivo promatrati polućelave, sijede i par kila preteške momke srednjih godina koji su plesali divljajući k`o prištavi maturanti nakon 6-e pive sa orgazmičkim izrazom na faci. Zakon!
Partibrejkersi su otprašili izvrstan koncert…Bio je to japanski brzi vlak…Jako, brzo i bez stajanja, pauza za govorancije i slično. Sirovi rock bez ograničenja. A Cane kao gladna zvijer…Kao Leon Benko u protivničkom šesnaestercu.
Hitovi iz bogate povijesti balkanskog rocka redali su se jedan za drugim, a s pozornice Pogona dolazili su valovi ritma, solaža, rifova…Kao da nas je netko gađao pivskim kriglama u glavu…Kolektivni trans! Hipnotisana gomila! Dva i pol sata svirke potrošila su se brzo k`o prosječna hrvatska plaća…Samo su ovom prilikom svi koji su prisustvovali ovom fantastičnom okupljanju bili istinski sretni…Vidjelo se to na znojnim i nasmiješenim licima… Partibrejkersi su pokazali snagu publici, snagu koja s godinama nije oslabila, kako se to desilo mnogima, koji žive na lovorikama iz 80-tih…
Jedva čekam da opet dođu! I nadam se da neće proći Hiljadu godina…(sandi basić)
