Pauletta: Crne slutnje

Veoma je mali broj dana od osnutka ove države, koji su bili mirni, rekao bih, normalni. Redovito se nešto događa, nešto što nas nažalost ne veseli. Cijeli medijski prostor ispunjen je pretežno političarima, njihovim “bla- bla” pričama i vijestima dnevnih malverzacija.

Davno smo se prestali nadati da će društvo krenuti na bolje. Više ne vidimo svijetlo na kraju tunela niti kraja tom beznađu. Bezkorisne javne čarke se izmjenjuju i podižu tenzije, no, nema napretka ni nade u bolje sutra. Osiromašen i frustrirani narod ne reagira. Ne daje nikakav poticaj promjeni stanja.

Prezadužena država bez iole značajne ekonomije plus pasivan narod, zbilja bi i te kako trebalo zabrinutu političare. No, to im odgovara, jer se mogu i dalje igrati “skrivača” i brinuti o svojim sinekúrama.

Buka, galama, necivilizirano ponašanje koje se ovih dana događalo u Vukovaru izmorilo je taj žrtvovani grad i cijelo hrvatsko građanstvo. Ali i bez naročite pažnje se moglo uočiti jednu novu pojavu.

Grupa osoba iz takozvanog stožera(?) pokazala je, do sada neviđenu mračnu vještinu nastupa. Tu grupu krasi zadrti primitivizam u komunikaciji i nepriznavanje činjenica te potpunu odsutnost civiliziranih uzusa dijaloga. Negiranje, nesumnjivo autentičnih TV snimaka i ne prihvaćenje realnog stanja krasi bahatost te grupe.

Možda, na prvi pogled to može izgledati kao neduhoviti cirkus, no, pozadina toga može biti vrlo ozbiljna. Prisjećajući se stanja i pojave crnokošuljaša u Italiji, odnosno nastupa SA jedinca u trećem Reich-u, pojava tih “stožeraša” trebalo bi Hrvatsku zabrinuti. I u Italiji i u Njemačkoj su u početku izgledale kao neorganizirane grupe s kojima, tako se mislilo, može lako izaći na kraj. Međutim, teror i nasilje koje su te paravojske posijale, dugo će čovječanstvo pamtiti. Kadar u tim jedinicama, koje se vremenom bolje organiziraju i opremaju brine samo o nekim elementarnim potrebama. Treba im prvenstveno novac i objekt nad kojim mogu iskaliti svoju sirovu silu. Za financije mislim da ne trebaju brinuti. Previše je raspoloživog i neregistriranog novca, a mnogo ima grupa koje bi nered i te kako željele iskoristiti. Grupe nad kojima se mogu iživljavati u ovom društvu na žalost ima podosta.

U početku im Vlada, koja se još nije učvrstila, ide na ruku. Ionako Vlada za te batinaše i izvršioce nasilja ne preuzima odgovornost. Vođe države u kojima se to događa su tako bez mrlja, i u nekom početnom vremenu, barem formalno čisti pred svijetom.

Čini se nemogućim da se takvo što pojavi u Hrvatskoj ali ta bezbrižnost bi se mogla osvetiti. U Hrvatskoj i u njenom neposrednom okruženju ima elemenata koji bi te grupe mogli iskoristiti. Od profitera u “privatizacijskoj” plački kojima se može svakog časa desiti da dobiju poziv za ispitivanje porijekla imovine do grupa koje žele prekrajanje granica.

Te se nasilničke grupe lako mogu i prekogranično udružiti budući ionako imaju isti cilj. Tada cijela priča prima druge dimenzije. Ako je ovdje izložen scenarij previše crn, neće biti lako niti ako se ostvari blaža varijanta događanja. A to je da te nekažnjene grupe potaknu širenje mržnje i isključivost unutar zemlje. Hrvatska je na žalost još i sada plodno tlo za takvo što. Nezadovoljnika kao i mogućih podstrekača ima na pretek.

Niti jedna dosadašnja vlada u RH nije nikada pokazala potrebno zanimanje za uvođenje reda i pravde u zemlji. Odsustvo brige, aljkavost i neodgovornost krase vođenje zemlje.

Snage reda su na stalnom raskršću nedefiniranih smjernica, a na vojsku bolje ne računati.

Država i društvo mogle bi biti lake žrtve tih nasilnih predatora kojima mir, red i napredak ne odgovaraju. (Ivan Pauletta)