U zadnje vrijeme se često čuje lamentiranje o podijeljenosti društva u RH i o neravnomjernom razvoju županija. Dvije, može se reći, normalne pojave. Toliko normalne da ih možemo tretirati kao prirodne. I ne samo to. Vrlo dobro je da je tome tako.
Nasilje i mržnja koje su nažalost prisutne u HR nisu prouzrokovane tom raznolikošću. Na istoj strani su pripadnici različitih skupina, što po razlici u imućnosti, što po rodnom izvorištu ili načinu življenja. Nasilje i mržnja u RH imaju svoj izvor u bazičnoj kulturi pojedinca odnosno skupine. Ovo je izazovna tvrdnja koja zahtijeva dublje i šire elaboriranje. Žalosti me da se u ovoj državi korijenima nasilja i mržnje nije nitko ozbiljno pozabavio. Nije se time pozabavila ni politika, ni crkva a bogme ni kultura. Ispada kao da takvo stanje nekome odgovara.
Sjetimo se kineskog društva kada je bilo uniformno, kada su svi građani nosili istu odjeću i obuću te vozili iste bicikle. Nije teško usporediti to vrijeme, tadašnje stanje društva i ekonomije sa sadašnjim stanjem.
Htio bih čuti kako i zašto bi se htjelo stvoriti društvo sastavljeno od istorazvijenih, a vjerojatno i od istomislećih skupina. Nigdje se uniformnost nije pokazala kao dobro rješenje. Čak je i Bog u jednom momentu, male božje nepažnje, Adamu i Evi dao dva sina (jednakost). Ubrzo je uvidio da se tako čovječanstvo ne može razvijati. Bilo mu je mučno da ponovo miješa ljude iz gline ili da im vadi rebra pa se božanski morao predomisliti i u igru uvesti različitost tj. ženu.
Različitost je loša ako je nasilno tj. neprirodno uvedena i nametnuta. Sama po sebi različitost nije loša, već može biti zanimljiva, izazovna, pa čak i poželjna.
Nejednakost u razvijenosti pojedinih okruga ima ishodište u kulturi, radnim navikama, povijesnom iskustvu, mentalitetu skupine…Ideja da se lokalne jedinice po razvijenosti ujednače je također antiprirodna i loša. Svojevremeno je na jednom od prvih sastanaka Rimske skupine postavljeno pitanje brzog razvoja Japana. Sudionik iz te zemlju je upitao da li Japan mora usporiti razvoj? Odgovor je bio decidirano – ne. Poželjno je imati nekoga koji vodi, koji ide naprijed da se drugi ugledaju u njega i da koriste njegova iskustva. Pogotovo bi bilo destruktivno ujednačavanje razvijenosti usporavanjem napredne jedinice. To je inače model kada državna administracija uvodi jednakost.
Kod ovog stanja različite razvijenosti ne smijemo zaboraviti da su hrvatske županije, kao i država u cjelini u golemoj zaostalosti iza europskog prosjeka. Toj zaostalosti ne ide u prilog nabusito hvaljenje uvijek prisutno u ovom učmalom društvu. Često čujemo tvrdnje da smo mi najbolji, najmudriji, naj… ali da nam sudbina nije sklona. Čudno mi je slušati tvrdnju o sudbini kada se o tome jada najkršćanskiji narod. Vjerovati u sudbinu, a istovremeno hvatati se za krunicu ne ide. To je kontradiktorno. Time se samo potvrđuje mizerna intelektualna i duhovna razina skupine. No, na to se nitko ne obazire. Slično je kada vidimo osobe koje oko vrata nose znak zodijaka, a govore da su katolici.
Niska razvijenost, neimaština, necivilizirani konflikti imaju isto ishodište, a to je kultura. Uzalud falsificirati povijest, uzalud graditi bogomolje ako se ne poradi na kulturi. Kroz povijest su balkanski prostori redovito bili nerazvijeni. Prirodna bogatstva, plodnost zemlje, saobraćajni položaj ne opravdavaju tu zaostalost.
Problem je redovito u državnim vođama koje je ovaj narod podržavao, uzdizao a sada i birao. A sve to ima ishodište u ograničenoj kulturi ljudi a time i društva. Narod koji se miri i prihvaća da ga netko drugi vodi, da ga vodi ‘jaki’ vođa, ne može se nadati sretnoj budućnosti. Društvo koje ne želi samostalno donositi odluke, koje ne želi preuzeti odgovornost za vlastiti razvoj, uvijek će biti nazadno društvo. (Ivan Pauletta)
