Home Kolumne Petrali, umijeće davanja smisla stvarima

Petrali, umijeće davanja smisla stvarima

235
0

Bilo je potrebno cijelo stoljeće života da se obuhvate sva postojanja Brune Petralija, figure koja je toliko raznolika da je izbjegla svaku moguću etiketu. Student prava u Milanu tijekom godina oslobođenja, radijski spiker, glumac i zatim direktor (od 1969. do 1982.) Talijanske drame Riječkog kazališta. I onda još pjevač u poslijeratnoj Jugoslaviji i komentator na Tele Capodistriji, graničnom emiteru koji je “televizijske boje” učinio poznatim gledateljima u sjevernoj Italiji još uvijek naučeni na crno-bijeli pogram državne televizije RAI.

Nemoguće je razdvojiti ta iskustva u faze i razdoblja, toliko su njegova karizma i njegove vještine bile u stanju prožimati se, neprestano crpiti jedne iz drugih. Nasmiješio bi se tim nespretnim pokušajima davanja imena svojim nebrojenim djelatnostima i profesijama; ismijavao bi to, uostalom, jer Petrali je doista bio jedan od posljednjih primjera narodnog dvadesetog stoljeća, kulture koja nije proklijala iz tehničkog, već iz znanja kako pronaći smisao stvari dopuštajući veze, sjećanja, sugestije , historiografske strogosti. U mnogim Petralijevim životima imao sam sreću i privilegiju naići na duge razgovore telefonom ili preko Skypea, ili na mnogim sastancima uživo u odmaralištu “Kantrida” na broju 6 u ulici Ðuro Catti u Rijeci, nekoliko minuta dalje od stadiona uz koji je usko vezan njegov profesionalni rad.

Sport – nogomet posebno, ali ne samo – bio je jedno od njegovih najomiljenijih područja rada; smisao za anegdotu kao alat za pričanje i prenošenje “fiumanosti” je dio njegovog mita, čineći ga glavnom referentnom točkom za svakoga tko je želio razumjeti više o gradu, dati pravi oblik i red složnoj povijesti Rijeke i njezinoj duši, mjesto na zemlji koje je nerazmrsivo klupko granica, jezika, identiteta, strasti, snova.

U jednom od prvih sastanaka na daljinu (bio je listopad 2015.) uzeo je olovku i papir i počeo zapisivati: 2. ožujka 1947., NK Kvarner – Hajduk Split 1-1. Bio je to njegov prvi komentar za Radio Fiume, Fiumana je nosila ime Kvarner prije nego što je definitivno postala NK Rijeka. Bruno je skicirao početnu postavu skandirajući imena, poput Lucchesi i Belcastro, Raunich i Marčetić. Otvorio se svijet, intimna i osobna arhiva koja je navela gospodina starijeg od devedeset godina da se točno prisjeti početnih jedanaest na utakmici koja je odigrana sedamdeset godina ranije. Fiumanski nogomet bio je njegova dominantna strast; nepobjediv u rekonstrukciji imena, timova, i svih podataka.
U jednom od naših razgovora ponosno je istaknuo rekord koji zaslužuje veću pozornost: govoreći o tridesetima, naglasio je kako je malo drugih mjesta na svijetu uspjelo stvoriti toliko kvalitete i toliko prvaka na tako malo četvornih kilometara zemlje. Braća Varglien rekorderi Juventuss (Mario je jedini riječanin koji je bio prvak svijeta), Zidarich, koji je legenda Livorna, Volk legenda Rome, Mihalich, glavni napadač Loik koji je umro u Supergi s Grande Torinom, Froglia, Osojnak (koji mu je bio bratski prijatelj). I za svakog po jedna anegdota ili zanimljivost o broju golova, plaći, kućama u kojima su živjeli, poslovima kojima su uz nogomet spajali kraj s krajem, o karijerama koje su mogle ići i boljim putanjama nego što su ta teška vremena dopuštala. Igrači, ali i momčadi i tereni Rijeke.

Pričajući o tom naizgled malom riječkom svijetu, ali u stvarnosti raznolikim katalizatorom mnogo širih sukoba i kontradikcija od sebe, Petralijev glas bi postao siguran, a sjećanja točna, čvrsta; bilo mu je teško promaknuti ikakvu detalju onog mikrokozmosa koji je vidio igre Serie A Fiumane kao vrhunac šireg živahnog i vrijednog sportskog pokreta. Nabrajao je datume i imena timova s ​​mitološkim imenima: Elettra, Leonida, Gloria, Olympia, Eneo, ASPM (Azienda Servizi Pubblici Municipalizzati); U jednom je igrao, s drugima se susreo kao protivnik, jer je i Petrali kao dječak bio dobar veznjak. Bit riječkog nogometa za njega je bilo prvenstvo »Sezione Propaganda«, lokalno riječko prventsvo u kojem su igrali mladi naraštaji grada i koji je u njegovim pričama doista predstavljao središte svijeta; turnir u kojem su se gradske momčadi međusobno suprotstavljale na Campo Cellini, koji je tada bio preimenovan u “Campo di Casa Balilla” jer je u blizini bila Casa Balilla, a na koji je sačuvao mnoga sjećanja.

U njegovim pričama me je pogodilo sjećanje na jednog svećenika, dječaka iz 1927. koji je igrao u Eneo i koji je živio u četvrti Centocelle (Valscurigne); ubijen je tijekom njemačkog bombardiranja u svibnju 1945., kada je rat skoro bio završen. Imao je 18 godina i, uvjeravao me Petrali, bio je najjači od svih, imao bi sjajnu karijeru u znaku najboljih šampiona Rijeke starijih od njega. Danas nije lako pronaći vijesti o tom dječaku, ako ne i pozivanjem još jednom na Petralijeve priče.

S iskustvom komentatora za Tele Capodistria, Petrali je postigao popularnost čak i izvan izvan granica države, u svijetu koji je još uvijek bio podijeljen željeznom zavjesom; on, Tavčar i Vidrih bili su glavni glasovi sporta, Vidmar, Damiani, Odogaso, druge poluge. Tim koji je proslavio jugoslavenski nogomet i košarku u Europi, ali i boks, plivanje, vaterpolo i umjetničko klizanje. Tele Capodistria promijenio je percepciju sportskog izvještavanja na televiziji i u talijanskoj javnosti, a on je bio jedan od njegovih kreatora s doista neviđenom čistoćom, jednostavnošću i realnošću. Čuvar latentnog talijanskog duha dugo osporavanog grada, žalio se zbog progresivnog napuštanja ove kulture od strane institucija. “Mi smo poput crvenih Indijanaca Amerike”, ponavljao je. U 97. godini, u božićnoj noći, od nas se oprostio i jedan od posljednjih crvenih Indijanaca.

(Članak je za portal LaVoce napisao ugledni profesor Paolo Carelli, profesor teorije i tehnike medija i povijesti televizije na Katoličkom sveučilištu Svetog srca Milana i Brescije. Preveo: Marin Tudor)

Previous articlePutin izgubio kontrolu i napravio šou na nacionalnoj televiziji: Napao ministra, kolutao očima, mahao papirima…
Next articleMali kućanski aparati koji će vam olakšati život!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here