Svetozar Đanić bio je veliki nogometni talent i reprezentativac Kraljevine Jugoslavije. Igrao je za najveće klubove tog vremena, ali mu je život prekinut 1941. godine, kada je imao samo 24 godine.
Njegova priča i dalje izaziva nevjericu – nastupio je za reprezentaciju NDH, a samo tri dana kasnije bio je strijeljan.
Od Vojvodine do Zagreba
Rođen u Manđelosu, nadimak Lala dobio je zbog podrijetla iz Vojvodine. Nogometnu karijeru započeo je u Novom Sadu, a vrlo mlad postao je prvotimac Vojvodine.
Sa 17 godina već je igrao seniorski nogomet. Nakon toga odlazi u Zagreb na studij i potpisuje za Građanski, jedan od najjačih klubova tog razdoblja.
Kratko je igrao i u Čehoslovačkoj, a potom se vraća u Zagreb. S Građanskim osvaja prvenstvo u sezoni 1939./40., posljednje prije raspada Kraljevine Jugoslavije.
Reprezentativac Jugoslavije
Za reprezentaciju je upisao tri nastupa između 1940. i 1941. godine. Posljednju utakmicu odigrao je u ožujku 1941., neposredno prije početka rata i raspada države.
Smatran je jednim od najperspektivnijih igrača svoje generacije.
Nastup za NDH koji mu je presudio
Nakon uspostave NDH 1941. godine, vlast preuzima ustaški režim.
Đanić je bio Srbin i povezivan s lijevim pokretima, zbog čega je postao sumnjiv novim vlastima. Ipak, pozvan je da zaigra za novooformljenu reprezentaciju NDH u utakmici protiv Njemačke u Beču. To mu je bio prvi i jedini nastup za tu selekciju.
Tri dana nakon povratka u Zagreb, 18. lipnja 1941., uhićen je.
Optužen je za suradnju s komunistima. Ubrzo je odveden u šumu Dotrščina u Zagrebu, gdje je strijeljan.
Imao je 24 godine. Iza sebe je ostavio kratku, ali zapaženu karijeru i jednu od najtragičnijih sudbina u povijesti nogometa na ovim prostorima.
