Zaista je teško igrati nogomet na nekim mjestima Europe, piše Giacomo Rizzi za portal Sportellate.
Konferencijska liga je nešto vrlo neobično, teško za opisati i objasniti. To je najmlađe europsko klupsko natjecanje i, iskreno, ne djeluje kao osobito uspješan eksperiment ako gledamo isključivo nogometnu razinu. Dok je u tijeku peta sezona, jasno je da je glavni problem velika razlika u kvaliteti između klubova iz najjačih europskih liga i najboljih momčadi iz zemalja s manjom tradicijom. Može se dogoditi sezona u kojoj Fiorentina izgubi od Lausannea, devete momčadi švicarske lige, ali i ona u kojoj Chelsea dominira ligškom fazom bez korištenja svojih najboljih igrača.
Otkako su se europska natjecanja prošle sezone proširila na 36 klubova, Konferencijska liga postala je još egzotičnija. U sezoni 2025./26. sudjeluju klubovi iz Armenije, Islanda, Kosova, Malte i Gibraltara. To znači – oni koji prate utakmice to dobro znaju – čitavo more nevjerojatnih stadiona.
Važna napomena: u ovom izboru nedostaju neki „teškaši“. Nažalost nema Tolka Parka Shelbournea, koji je zbog UEFA-inih kriterija morao igrati na Tallaghtu, pa smo ostali bez prizora mini-tribine koja ne pokriva cijelu kraću stranu terena. Nema ni Victor Tedesco stadiona, jer je Hamrun Spartans morao igrati na većem Ta’ Qaliju u Valletti (17 tisuća naspram 6 tisuća mjesta). Nema ni onoga što je ostalo od Artemio Franchija u Firenci – staviti ga na naslovnicu bilo je previše primamljivo: počasno spominjanje za dizalice iza gola je neizbježno.
Stadion Celje
Stadion slovenskog Celja relativno je malen (13 tisuća mjesta), ali vrlo moderan. Otvoren 2003., koristi se i za utakmice slovenske reprezentacije. U ovu listu ulazi zbog vizualnog dojma gostujućeg sektora u odnosu na teren: smješten uz jednu kraću stranu, blago je uzdignut; teško je procijeniti je li izgrađen na brežuljku – jer je okružen travom – ili je riječ o arhitektonskoj dosjetci. Pozadina sugerira prvu opciju.
Stadion Fadil Vokrri
Nalazimo se u Prištini, glavnom gradu Kosova. Stadion iz 1950-ih, od 2018. nazvan po Fadilu Vokrriju, legendi nacionalnog nogometa. Posebna je njegova struktura, nalik velodromu, s niskim i kontinuiranim tribinama. Jedina iznimka je središnja tribina, vrlo visoka i dominantna, gotovo kao pogreška u sustavu.
Najvjerojatnije je to posljedica zadnjih renovacija, kojima je kapacitet povećan na 13 tisuća i omogućeno igranje reprezentacije. Ovdje Drita igra europske utakmice, jer je njihov Gjilan City Stadium nedostatan za UEFA-ine kriterije.
Stadion Rujevica
Stadion Rijeke je malen (oko 8 tisuća mjesta), ali iznimno moderan. Otvoren 2015., jedan je od najnovijih u natjecanju. Posebnost je gostujući sektor, smješten u svojevrsni kavez uz kraću stranu terena. Internetom kruže brojni videozapisi koji ga opisuju kao jednu od najneobičnijih gostujućih tribina u Europi: okružen metalom i pleksiglasom, nevjerojatno je nizak i uzak (samo četiri reda sjedala!).
Andrův stadion
Češka možda nije egzotična nogometna destinacija, ali stadion Sigme Olomouc nimalo nije običan. Andrův stadion jedan je od najmanjih u natjecanju (12 tisuća mjesta). U ovu listu ulazi zbog eliptične tribine: nije klasična zaobljena „kurva“, nego tribina koja završava lukom.
Neobičan arhitektonski izbor koji bi otežao eventualno natkrivanje, ali svakako upada u oči: podsjetnik na stari Picco u La Speziji?
Europa Point Stadium
Ni Lincoln Red Imps ne može igrati europske utakmice na svom pravom stadionu. Victoria Stadium (5 tisuća mjesta), s impresivnom stijenom iznad, ne zadovoljava UEFA-ine uvjete. Zato se igra na Europa Pointu, glavnom stadionu Gibraltara. Vrlo moderan, tik uz more. Jedna kraća strana prekrivena je neobičnom konstrukcijom: nešto poput staklenog skyboxa i minijaturne tribine s LED-panelima. Između – pogled na more.
Tammelan stadion
Ni finski KuPS ne igra u svojoj pravoj kući, Magnum Areeni (nešto više od 2 tisuće mjesta). No alternativa je dostojna: Tammela u Tampereu nalazi se usred stambene zone, kvadratnog oblika, s tribinama blizu terena. Gotovo poput engleskog stadiona – gotovo. Moderan je, ali mediteranskom oku upadaju u oči iznimno niske tribine iza golova. Kako bi prikrio nesrazmjer, arhitekt je dodao valovitu krovnu liniju. Izvana izgleda spektakularno. Čista Konferencijska liga.
Laugardalsvöllur
Ovdje je Breidablik igrao europske utakmice, iako mu je matični stadion Kopavogsvöllur u Kopavoguru. Stadion u Reykjaviku ima 5 tisuća mjesta, ali djeluje još manji zbog široke atletske staze. Za razliku od mnogih talijanskih stadiona, to nije relikt polifunkcionalnosti – staza se i dalje koristi za atletiku. Posebnost je što tribine postoje samo uz duge strane terena. Iza golova su tek prostirka za skok u vis i praznina ili betonske strukture.
Savjet: potražite fotografije Laugardalsvöllura pod snijegom – zaista čarobno.
Stadion Pod Bijelim Brijegom
Dom Zrinjskog iz Mostara izgleda kao stadion u gradnji. S jedne strane velika moderna tribina, s ostalih gotovo ništa: suha stabla i skele. Vizualno je iznimno upečatljiv, pa djeluje nevjerojatno da prima 9 tisuća gledatelja. Njegova povijest povezana je s ratom i podjelom Mostara: prije nego što je dio grada s ovim stadionom pripao hrvatskoj strani, ovdje je igrao Velež. Kasnije je dodijeljen Zrinjskom.
Abovyan City Stadium
Stadion armenskog Noaha najmanji je domaćin u sezoni 2025./26., s oko 3 tisuće mjesta. Sastavom podsjeća na niželigaške stadione: jedna mala tribina, još manja nasuprot i – ništa više. Iza golova nema ničega, samo periferija armenskog grada.
