Energetski analitičar i nekadašnji ministar gospodarstva Davor Štern je za N1 Hrvatska komentirao aktualnu situaciju oko Naftne industrije Srbije (NIS), mađarske naftne kompanije MOL te što to znači za Hrvatsku i širu regiju. Prema njegovim riječima, iako posao kupnje NIS-a od strane MOL-a još formalno nije završen, čini se da je dogovoren, što za Hrvatsku ima značajne strateške implikacije.
Štern u svom komentaru ističe da je ova situacija ujedno i propuštena prilika za Hrvatsku. Podsjetio je da su krajem 1990-ih, točnije 1998. i 1999., INA i MOL imali intenzivne razgovore o spajanju kompanija s ciljem stvaranja snažne istočnoeuropske naftne kompanije. Prema njegovim riječima, takav model bi u to vrijeme mogao biti dobra osnova za regionalnu suradnju, no zbog političkih promjena u Hrvatskoj nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana, ti planovi nisu realizirani. Umjesto toga, MOL je s vremenom preuzeo kontrolu nad INOM, a sada preuzima i NIS.
„Sad će Mađarska preuzeti NIS, a INA će ostati igračka MOL-a“, poručio je Štern, dodajući da je MOL kupovinom NIS-a proširio svoj trgovinski prostor u regiji i postao još važniji igrač na energetskom tržištu.
Rafinerija Rijeka i Janaf u fokusu
Dva ključna pitanja koja su, prema Šternu, trenutno najvažnija za Hrvatsku su sudbina rafinerije u Rijeci i pozicija Janafa. Štern je podsjetio da MOL nije ispoštovao ugovorne obveze iz 2003. godine vezane uz obnovu rafinerija u Sisku i Rijeci. Rafinerija Sisak je već zatvorena, dok se obnovom rafinerije Rijeka, kako kaže, dugo odugovlačilo zbog očitog nedostatka volje MOL-a.
Štern tvrdi da Hrvatska zbog toga nije pravovremeno reagirala i umjesto pravovremenih odluka otišla u dvije arbitraže, od kojih je jednu izgubila, a za drugu još nema jasnog ishoda. „Dakle, Rijeka ovisi o volji MOL-a, a to je nedopustivo“, istaknuo je Štern te dodao da je potrebno pronaći način da rafinerija ponovno dođe pod punu ingerenciju Hrvatske, čak i ako bi to značilo raskid ugovora s MOL-om.
Štern je upozorio na oprez u vezi s neslužbenim izjavama MOL-a da se rafinerija neće zatvarati, jer su slična obećanja već data u vezi obaveza modernizacije koje nisu ispoštovane. On podsjeća da MOL, poput svakog strateškog investitora, radi u interesu svojih dioničara i uz snažnu podršku mađarskih vlasti, zbog čega poruke iz kompanije treba promatrati s rezervom.
Posljedice za Janaf i strategiju opskrbe
Na pitanje kako bi Hrvatska mogla preuzeti rafineriju ili osigurati njezinu stabilnu budućnost, Štern kaže da bi jedina realna opcija bila raskid ugovora ili dobivanje čvrstih garancija za nastavak rada Rafinerije Rijeka. Upozorava i na to da dok god MOL ima pristup ruskoj nafti po povoljnim uvjetima, bit će mu jeftinije prerađivati je u svojim rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj.
Štern također smatra da bi Janaf mogao izgubiti tržište transporta ako se integrira NIS-ova rafinerija u Pančevu s mađarskom rafinerijom Százhalombatta. U tom kontekstu, istaknuo je da Rijeka, zbog svoje pozicije na Mediteranu, predstavlja potencijalno atraktivno trgovačko mjesto za preradu nafte s mediteranskog tržišta, neovisno o prerađivačima iz MOL-ove skupine. Međutim, to zahtijeva dugoročnu strategiju i sinergiju s Janafom.
Širi kontekst i budući izazovi
Štern zaključuje da, iako se globalna situacija u energetici mijenja, to izravno ne utječe na Hrvatsku u mjeri u kojoj to radi regionalna koncentracija energetskih kapaciteta. Naglasio je da je za Hrvatsku ključno osigurati dovoljno nafte za vlastite potrebe, dok veće geopolitičke promjene i potezi „velikih igrača“ ostaju izvan neposrednog domaćeg utjecaja.
